Može li sjeme rajčice iz komada povrća koji je završio u cheeseburgeru iz restorana brze hrane ponovno proklijati i izrasti u snažnu biljku? Američki bloger James Prigioni odlučio je odgovor potražiti praktičnim eksperimentom umjesto beskrajnih rasprava o tome koliko je hrana iz restorana brze hrane „prirodna“ ili „umjetna“.

Njegov pokus, koji je kasnije privukao veliku pozornost na internetu, počeo je sasvim običnim cheeseburgerom. Prigioni je iz njega izvadio kolut rajčice, a zatim iz tog malog komada izdvojio samo dva sićušna sjemena.

No nije se zaustavio samo na tome.

Dva sjemena i jedan cijeli kolut rajčice

Prije sadnje Prigioni je pažljivo očistio sjemenke od ljepljive opne koja ih je obavijala. Cilj je bio olakšati i ubrzati njihovo klijanje.

Istodobno je odlučio napraviti još jedan dio eksperimenta. U susjednu je posudu zakopao cijeli preostali kolut rajčice, odnosno nije pokušao izdvojiti sjemenke iz njega.

Prema njegovu prikazu eksperimenta, prve promjene pojavile su se već nakon sedam dana.

Biljke su rasle pod svjetlom posebne lampe i na zagrijanoj podlozi, a iz zemlje su počeli izbijati prvi izdanci. Prigioni je kasnije rekao da je bio potpuno spreman na mogućnost da eksperiment ne uspije. Međutim, prema njegovu prikazu, proklijala su i pažljivo očišćena sjemena i cijeli komad rajčice.

Iz njih su se razvile snažne mlade biljke.

Presadio ih je u vrt i plastičnu posudu

Nakon što su dovoljno ojačale, biljke je presadio. Jednu je posadio izravno u vrt, na otvorenom tlu, dok je drugu ostavio u običnoj plastičnoj posudi zapremine pet litara.

Prigioni je tijekom uzgoja koristio vrlo jednostavan pristup. Nije navodio upotrebu kemijskih sredstava, a biljke je održavao uklanjanjem bolesnih listova i postavljanjem drvenih oslonaca kako bi stabljike imale potporu.

Upravo je biljka posađena u zemlji kasnije pokazala koliko uvjeti uzgoja mogu utjecati na razvoj rajčice.

Nakon tri mjeseca biljke su bile prekrivene plodovima

Tri mjeseca nakon početka eksperimenta, prema Prigionijevu prikazu, biljke su se pretvorile u velike zelene grmove s golemim brojem grana.

Posebno se razvila biljka posađena na otvorenom. Grane su bile toliko opterećene plodovima da su se savijale gotovo do zemlje.

Prigioni je pritom rekao da nikada u životu nije vidio toliko plodova na jednoj stabljici.

Ni biljka koja je rasla u posudi od pet litara nije podbacila. Prema njegovu objašnjenju, sazrela je nešto brže, što je povezao sa stresom izazvanim ograničenim prostorom, ali je također dala vrlo bogat urod.

Najveće iznenađenje dogodilo se tek tijekom berbe

Prigioni je očekivao da će iz sjemena dobiti rajčice slične onima koje je izvadio iz cheeseburgera, odnosno plodove kakvi se uobičajeno koriste u takvim sendvičima.

No rezultat je bio drukčiji.

Prema njegovu prikazu, iz sjemena su izrasli duguljasti, vrlo čvrsti i izrazito slatki plodovi sorte roma.

Još zanimljivija bila je njegova usporedba s kupljenim sjemenom iste sorte. Prigioni je tvrdio da su se biljke uzgojene iz sjemena koje je kupio u trgovini pokazale znatno slabijima u odnosu na biljku koju je uzgojio iz sjemena rajčice iz cheeseburgera.

Takav rezultat za njega je bio posebno iznenađujući jer nije očekivao da će običan komad rajčice iz restoranskog obroka dati tako snažnu biljku.

Velik urod donio je i neočekivan problem

Ipak, obilje plodova nije bilo samo prednost.

Biljka je, prema njegovu prikazu, proizvela toliko rajčica da joj je bilo teško osigurati ravnomjerno sazrijevanje svih plodova. Zbog toga su pojedine rajčice znatno dulje ostajale žute dok su druge već sazrijevale.

Drugim riječima, problem više nije bio u tome hoće li biljka donijeti plodove, nego kako će tako velik broj plodova ravnomjerno sazrijeti.

Što ovaj eksperiment zapravo dokazuje?

Prigioni je svojim pokusom želio pokazati prije svega koliko sjemenke rajčice mogu biti otporne i sposobne za klijanje čak i nakon što završe u gotovom prehrambenom proizvodu.

Međutim, njegov eksperiment sam po sebi ne dokazuje da je sva hrana iz restorana brze hrane „prirodna“, niti da je rajčica korištena u konkretnom proizvodu nužno iste kvalitete kao domaća rajčica. Također ne dokazuje da je način proizvodnje ili obrade hrane u restoranu na bilo koji način povezan s iznimnom rodnošću kasnije uzgojene biljke.

Sposobnost sjemena da proklija jednostavno pokazuje da je ono u konkretnom slučaju ostalo dovoljno održivo da započne klijanje. Na konačan razvoj biljke utječu brojni čimbenici, među kojima su sorta, uvjeti uzgoja, svjetlost, temperatura, voda, hranjive tvari i prostor koji biljka ima na raspolaganju.

Ipak, upravo je rezultat koji je Prigioni zabilježio njegov eksperiment učinio posebno zanimljivim.

„Prirodna snaga“ ostavila ga je bez riječi

U svom videosnimku Prigioni je izgledao vidljivo iznenađeno rezultatom. Nije očekivao da će iz samo nekoliko sjemenki izdvojenih iz komada rajčice dobiti tako snažne biljke i velik broj plodova.

On pritom ne poziva ljude da krenu u restorane brze hrane samo zato da bi ondje nabavili sjemenke za svoje vrtove. Njegova je poruka bila drukčija.

Ovaj je eksperiment opisao kao jedan od najuzbudljivijih i najljepših trenutaka u svom životu. Rezultat je za njega bio podsjetnik na iznimnu sposobnost prirode da nastavi život čak i u okolnostima u kojima to čovjek možda ne bi očekivao.

U konačnici, priča o rajčici iz cheeseburgera zanimljiva je upravo zato što pokazuje koliko jednostavan biološki proces može izazvati iznenađenje. Dva mala sjemena, malo zemlje, svjetlost, toplina i odgovarajući uvjeti bili su dovoljni da, prema prikazu eksperimenta, započne razvoj biljaka koje su nekoliko mjeseci poslije dale velik broj plodova.

No iz toga ne treba izvlačiti zaključak da je cijela industrijska hrana zbog toga „zdrava“ ili „neprerađena“. Ono što je ovaj eksperiment pokazao mnogo je konkretnije: u sjemenkama rajčice može ostati dovoljno životne sposobnosti da proklijaju i nakon što je njihov plod već postao dio gotovog obroka.