Posvetili su je Josipu Brozu Titu, a bila je sramota za cijelu Jugoslaviju: 'O tome se priča i danas'
Iako su se imena država mijenjala tijekom vremena, dinar je zadržao svoju prepoznatljivost, sve dok nije zamijenjen srpskim dinarom u Srbiji, a eurom u Crnoj Gori, što se dogodilo godinama nakon raspada Jugoslavije.
Na početku osamdesetih godina donesena je odluka o zamjeni postojeće serije novčanica novim, modernijim dizajnom. Svaka novčanica trebala je predstavljati jednu od republika, s likom povijesne ličnosti s prednje strane i motivom te republike na naličju. Najmanja novčanica, od 10 dinara, predstavljala bi Crnu Goru, dok bi najveća, od 1.000 dinara, predstavljala Srbiju. Uz to, planirana je nova novčanica od 5.000 dinara koja bi simbolizirala Jugoslaviju. Prvo se planiralo uvođenje novčanice od 5.000 dinara, a potom postepeno zamjenjivanje manjih apoena.
Godine 1985. predstavljena je nova serija novčanica, započevši s onom od 5.000 dinara, koja je imala lik Josipa Broza Tita. Ova novčanica izazvala je značajnu pažnju javnosti, ali ne zbog svoje vrijednosti, već zbog greške u ispisu koju je bilo teško primijetiti. Umjesto ispravnih godina rođenja i smrti (1892.-1980.), na novčanici je stajalo 1892.-1930., što je značilo da je Tito umro 50 godina ranije nego što je to zapravo bilo.
Novčanica s greškom
Interesantno je da novčanica nije povučena iz optjecaja čak ni nakon što je greška uočena, budući da je prema podacima tadašnjeg glavnog ravnatelja Zavoda za izradu novčanica samo 4% od 14 milijuna tiskanih novčanica imalo ovu grešku. Prema međunarodnim standardima, zemlja koja izdaje više od jednog promila novčanica s greškama trebala bi povući cijelu seriju.
Osim greške s godinom smrti, na novčanici nije bio naveden datum njenog puštanja u opticaj, a njen dizajn nije odgovarao opisu koji je bio objavljen u službenom listu SFRJ. Druga novčanica, planirana u apoenu od 1.000 dinara, trebala je prikazivati portret Vuka Stefanovića Karadžića, ali nikada nije puštena u opticaj zbog hiperinflacije koja je zahtijevala veće apoene.
Nakon raspada SFR Jugoslavije, jugoslavenski dinar doživljava svoj kraj. Slovenija ga je 1991. godine zamijenila privremenim novčanicama, a zatim i slovenskim tolarom 1992. godine, dok je Hrvatska 1991. uvela hrvatski dinar, a kasnije, 1994., kunu. Makedonija je 1992. uvela denar, a Bosna i Hercegovina dinar, koji je 1998. godine zamijenjen konvertibilnom markom. Crna Gora i Kosovo su 1999. godine također prešli na njemačku marku, a 2002. na euro. Srbija je dinar zamijenila srpskim dinarom 2003. godine, čime je zapečatila sudbinu jugoslavenskog dinara.
