Jedno od najnovijih i najintrigantnijih proročanstava koje je ponovno, nakon imenovanja novog pape, zaokupilo pažnju javnosti potječe iz starog vatikanskog rukopisa, za koji se tvrdi da je star gotovo 900 godina. Prema tim navodima, tajanstvena knjiga poznata kao „Papska proročanstva“ ne samo da detaljno opisuje svakog papu od 12. stoljeća do danas, već najavljuje i smak svijeta koji bi se mogao dogoditi već 2027. godine.

Iako su se predviđanja o apokalipsi kroz povijest više puta pojavljivala — od Maya i njihove prognoze za 2012. godinu, do znanstvenog uma poput Sir Isaaca Newtona, koji je kraj svijeta predvidio za 2060. godinu — ovaj najnoviji scenarij temelji se na vatikanskim tekstovima.

Knjiga pripisana Svetom Malahiji: 112 papinskih proročanstava

Knjiga „Papska proročanstva“ pripisuje se Svetom Malahiji, irskom nadbiskupu iz 12. stoljeća, koji je navodno napisao proročanstva oko 1100. godine, nakon vizije koju je imao tijekom posjeta Rimu 1139. godine. Rukopis je navodno pronađen u vatikanskom arhivu, a sastoji se od 112 latinskih izraza, koji simbolično opisuju svakog papu počevši od Celestina II. 1143. godine do današnjeg pape.

Najpotresniji dio proročanstva odnosi se na posljednjeg papu, kojeg knjiga naziva Petar Rimljanin. Upravo on bi, prema navodima iz knjige, trebao biti na čelu Crkve tijekom velikih nedaća, koje kulminiraju uništenjem Rima i konačnim sudom nad čovječanstvom.

U originalnom tekstu stoji: „U konačnom progonu Svete Rimske Crkve vladat će Petar Rimljanin, koji će hraniti svoje stado usred mnogih nevolja, nakon čega će grad sa sedam brežuljaka biti uništen i strašni Sudac će suditi ljudima. Kraj.“

Prema ovom proročanstvu, kraj svijeta bi se trebao dogoditi 2027. godine, što znači da bi čovječanstvu, ako su predviđanja točna, preostale svega dvije godine života na Zemlji.

Teorije zavjere i povijesna autentičnost

Unatoč rastućem interesu među poklonicima teorija zavjere, brojni znanstvenici i povjesničari sumnjaju u autentičnost knjige. Prema njima, nije ju napisao Sveti Malahija, već je riječ o krivotvorini iz kasnijeg razdoblja.

Povjesničari ističu da je „Papska proročanstva“ prvi put javno objavio benediktinski redovnik Arnold Wion u svojoj knjizi „Lignum Vitae“ 1595. godine. Iako Wion tvrdi da su zapisi nastali mnogo ranije, neki stručnjaci vjeruju da su izrazi koji opisuju pape do 16. stoljeća detaljni i točni, dok oni nakon toga postaju nejasni i dvosmisleni, što upućuje na mogućnost da je tekst napisan unatrag, prema poznatim činjenicama.

Jesu li neka proročanstva ipak bila točna?

Iako se podrijetlo knjige osporava, neki navodi iz nje izazivaju čuđenje zbog podudarnosti s povijesnim činjenicama. Primjerice, 111. papa u nizu nosio je naziv „Gloria Olivae“ (Slava maslini), što se povezuje s redom Olivetanaca, ogrankom benediktinskog reda.

Još zanimljivije je proročanstvo „De labore Solis“ (Pomrčina Sunca), koje je, prema tumačenju nekih teoretičara, predvidjelo dolazak pape Ivana Pavla II., koji je rođen tijekom pomrčine Sunca 1920. godine.

Tko je Petar Rimljanin?

Jedno od ključnih pitanja koje proizlazi iz ovog proročanstva odnosi se na identitet Petra Rimljanina, posljednjeg papu prema knjizi. Mnogi se pitaju odnosi li se to zapravo na novoizabranog papu Lava XIV., koji je prvi američki papa.

Teoretičari sugeriraju da Petar Rimljanin ne mora biti doslovno novo ime, već simboličan opis pape koji će voditi Crkvu kroz posljednja vremena.