Prvo skeniranje mozga osobe koja umire otkriva da bi nam život zapravo mogao 'bljesnuti pred očima'

Nakon što je stariji pacijent iznenada preminuo tijekom rutinskog testa, znanstvenici su nenadano uhvatili jedinstvene podatke o aktivnosti u njegovom mozgu na samom kraju njegova života.
Tijekom 30 sekundi prije i nakon što je čovjekovo srce stalo, njegovi moždani valovi bili su nevjerojatno slični onima tijekom sanjanja, prisjećanja i meditacije, što sugerira da ljudi zapravo mogu vidjeti ‘svoj život pred očima’ kada umru.
Neki ljudi koji su imali bliska iskustva sa smrti istaknuli su fenomen ponavljanja sjećanja pred očima prilikom umiranja, ali ovo je prvi znanstveni dokaz da bi ovaj bljesak mogao biti stvaran. Međutim, budući da je ovo jedina studija slučaja, nemoguće je napraviti daljnje pretpostavke o tome koliko je čest fenomen ili kakvo bi iskustvo moglo biti.
Promjena moždanih valova
Istraživači su došli do zapanjujućeg otkrića 2016. dok su proučavali aktivnost mozga 87-godišnjeg Kanađanina koji je obolio od epilepsije.
Tim je izvodio EEG test koji otkriva abnormalnosti u električnoj aktivnosti mozga kako bi saznali više o tome što se događalo tijekom njegovih napadaja. Tada je muškarac doživio iznenadni i smrtonosni srčani udar. Neočekivana smrt pacijenta značila je da je tim slučajno napravio prvu snimku mozga koji umire.
Ukupno su zabilježili oko 900 sekundi moždanih aktivnosti koje su se odvijale neposredno prije i nakon smrti pacijenta. To im je omogućilo da vide kako se njegovi moždani valovi mijenjaju dok je umirao. Otkrili su da je u 30 sekundi prije i nakon što mu je srce stalo došlo do neobične promjene u aktivnosti moždanih valova, odnosno do gama valova.
Neuralne oscilacije se klasificiraju na temelju njihove frekvencije i amplitude. Gama valovi imaju frekvenciju između 30 i 100 herca, najveću frekvenciju svih oscilacija, a najčešće se opažaju u mozgu kada ljudi pristupe svom memorijskom centru, u regiji zvanoj hipokampus, tijekom snova.
Tim je također prikupio podatke o drugim vrstama oscilacija tijekom smrti, uključujući delta, theta, alfa i beta valove, ali upravo su gama valovi ukazivali na čovjeka koji u svom mozgu reproducira uspomene iz cijelog života – fenomen poznat kao prisjećanje na život.
Dakle, kroz generiranje oscilacija uključenih u vraćanje memorije, mozak možda reproducira posljednja prisjećanja na važne životne događaje neposredno prije naše smrti.
Eksperimenti na štakorima pokazali su da glodavci također doživljavaju slične razine gama oscilacija u vrijeme smrti, navodi se u izjavi. Stoga istraživači nagađaju da bi prisjećanje na život moglo biti univerzalno iskustvo koje dijeli većina mozgova sisavaca koji umiru, iako postoji minimalan dokaz koji to podupire.
No, istraživači su upozorili da bi bilo preuranjeno konačno tvrditi da je prisjećanje na život pravi fenomen. Čovjek na samrti bio je stariji i imao je epilepsiju, za koju se zna da mijenja aktivnost gama valova. To je moglo značiti da je njegova moždana aktivnost tijekom smrti bila drugačija od one osobe bez epilepsije. Štoviše, ne postoji način da se zna je li čovjek zapravo vidio ili percipirao svoja prošla sjećanja ili je samo bio u stanju nalik snu izazvanom njegovim slabim živčanim sustavom.
Stoga je potrebno mnogo više istraživanja kako bi se donijeli konkretni zaključci o prisjećanju na život, upozorili su istraživači.