Sve je počelo mjerenjima svemirskog teleskopa Hubble, a kasnije su slične podatke potvrdili i promatrački rezultati novog James Webb teleskopa. Nova mjerenja koristeći podatke iz obližnjih galaktičkih skupova dodatno su potvrdila razlike u rezultatima i povećala sumnju u točnost trenutnih modela.

Dan Scolnic, profesor fizike na Sveučilištu Duke i glavni autor nove studije, izjavio je da trenutna situacija nadilazi napetost – sada se može govoriti o krizi. "Naš model kozmologije možda nije točan", istaknuo je Scolnic, prenosi LiveScience.

Znanstvenici koriste dvije glavne metode za određivanje Hubbleove konstante. Prva se temelji na mjerenju kozmičke mikrovalne pozadine (CMB) – ostataka prvog svjetla koje se širilo svemirom otprilike 380.000 godina nakon Velikog praska. Druga metoda uključuje promatranje pulsirajućih zvijezda, poznatih kao cefeide, čije promjene u sjaju omogućuju mjerenje udaljenosti do galaksija.

Rezultati ovih dviju metoda međusobno se ne slažu. Podaci iz mjerenja CMB-a, prikupljeni pomoću satelita Planck, daju vrijednost Hubbleove konstante od približno 67 kilometara u sekundi po megaparseku (km/s/Mpc). 

Ostali su zbunjeni

S druge strane, mjerenja cefeida ukazuju na znatno višu vrijednost od 73 km/s/Mpc. Ta razlika značajno premašuje granice pogreške i ne može se lako objasniti postojećim modelima.

Kako bi istražio ovu nesuglasicu, tim istraživača upotrijebio je podatke Dark Energy Spectroscopic Instrumenta (DESI), koji precizno mapira položaje milijuna galaksija. Njihova analiza pokazala je Hubbleovu konstantu od 76,5 km/s/Mpc – vrijednost koja dodatno produbljuje neslaganje s podacima CMB-a.

Kako bi povećali točnost mjerenja, znanstvenici su se fokusirali na klaster galaksija Coma, udaljen otprilike 320 milijuna svjetlosnih godina. Korištenjem 12 supernova unutar klastera, uspjeli su preciznije procijeniti udaljenosti i dodatno potvrditi postojanje napetosti.

Znanstvenici tvrde da se Isus Krist uopće nije zvao Isus: 'Tada ta slova uopće nisu postojala'

Nova mjerenja potvrđuju da trenutni modeli svemira možda ne obuhvaćaju sve ključne čimbenike. Iako je Hubbleova konstanta desetljećima ključni parametar za razumijevanje svemira, ovi rezultati naglašavaju potrebu za prilagodbom postojećih teorija. "Nalazimo se na pragu preispitivanja svega što znamo o širenju svemira," zaključuje Scolnic. "Tko zna kakva nas nova otkrića očekuju u budućnosti?"