Nova studija objavljena u uglednom časopisu Nature Communications donosi nova saznanja o genetskim osnovama ljevorukosti, jedinstvene osobine koju dijeli oko 10 posto svjetske populacije. Istraživanje otkriva kako određene genetske varijante, osobito one povezane s genom TUBB4B, mogu igrati ključnu ulogu u razvoju dominacije lijeve ruke.

Znanstvenici su identificirali rijetke varijante gena TUBB4B, koji ima važnu funkciju u kontroli oblika stanica. Ove varijante su, kako pokazuju rezultati, znatno češće među ljevorukim osobama, pružajući nove uvide u biološke mehanizme iza orijentacije ruku.

Kako mozak određuje dominantnu ruku?

Neurobiolog Clyde Franks s Instituta Max Planck za psiholingvistiku objašnjava da kod većine ljudi lijeva hemisfera mozga kontrolira desnu ruku, dok kod ljevorukih osoba desna hemisfera preuzima tu ulogu. Gen TUBB4B, ističe Franks, upravlja procesom integracije proteina ključnih za strukturu stanica, osobito mikrotubula, što ukazuje da ove stanične strukture mogu imati važnu ulogu u određivanju dominacije ruke.

Istraživanje se temeljilo na genetskim podacima više od 350.000 sudionika iz britanske baze Biobank. Prevalencija ljevorukosti prema ovoj analizi iznosi oko 11 posto, no znanstvenici naglašavaju da ona varira na globalnoj razini zbog kulturnih i ekoloških faktora.

Nasumične varijacije u razvoju mozga

Prema Franksu, većina slučajeva ljevorukosti vjerojatno proizlazi iz nasumičnih varijacija tijekom embrionalnog razvoja mozga, a ne nužno iz specifičnih genetskih ili okolišnih utjecaja. Iako je stigma povezana s ljevorukošću s vremenom znatno oslabila, kulturne razlike i dalje utječu na prevalenciju ove osobine u različitim dijelovima svijeta.

Veze između ljevorukosti i psihijatrijskih osobina

Osim genetske osnove ljevorukosti, studija sugerira potencijalne poveznice između moždane asimetrije i psihijatrijskih osobina. Naime, pojedinci s određenim stanjima poput šizofrenije ili autizma češće su ljevoruki ili jednako koriste obje ruke, što upućuje na zajedničke genetske mehanizme.

„Neki od gena koji igraju ulogu u asimetriji mozga mogu također biti uključeni u psihijatrijske osobine“, zaključuje Franks.