Najveća oceanska struja na svijetu, Antarktička cirkumpolarna struja (ACC) – pet puta jača od Golfske struje i stotinu puta veća od Amazone – alarmantno usporava. Nova studija Sveučilišta u Bonnu otkriva da se ovaj ključni "motor" oceanskog sustava kreće tri puta sporije nego prije 130.000 godina, što bi, upozoravaju znanstvenici, moglo imati katastrofalne posljedice za globalnu klimu, oceane i život na Zemlji.

Pet puta snažnija od Golfske struje i stotinu puta veća od rijeke Amazone, Antarktička cirkumpolarna struja (ACC) daleko je najveća oceanska struja na Zemlji. No nova studija otkriva zabrinjavajući trend – ovaj vitalni sustav doslovno usporava, što bi moglo imati nepopravljive posljedice za klimatsku stabilnost planeta.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Bonnu analizirali su jezgre sedimenta iz mora južno od Atlantika i zaključili da je ACC danas tri puta sporija nego prije 130.000 godina.

„Brzina struje u pretposljednjem toplom razdoblju, prije otprilike 130.000 godina, bila je više od tri puta veća nego u posljednjem tisućljeću, koje čini sadašnje toplo razdoblje“, izjavio je dr. Michael Weber, voditelj istraživačke ekspedicije.

Zašto je Antarktička struja toliko važna?

ACC je pokretana zapadnim vjetrovima koji kruže oko Antarktike, povezujući Atlantski, Tihi i Indijski ocean. Ona prenosi toplinu, otopljeni ugljik i hranjive tvari između oceana, čime održava globalnu temperaturu i ekosustave.

„Ako se ovaj ‘motor’ oceanske cirkulacije pokvari, posljedice bi mogle biti ozbiljne – od ekstremnih vremenskih pojava do ubrzanog globalnog zagrijavanja, zbog smanjene sposobnosti oceana da upija ugljik“, upozorava dr. Bishakhdatta Gayen, izvanredni profesor sa Sveučilišta u Melbourneu, koji nije sudjelovao u istraživanju.

130.000 godina starih tragovi otkrivaju što se događa

Kako bi rekonstruirali prošle promjene u brzini i položaju ACC-a, znanstvenici su proučavali sedimente prikupljene istraživačkim brodom u moru Scotia, sjeverno od Antarktike. Ti uzorci čuvaju tragove o kretanju oceanske struje kroz posljednjih 160.000 godina.

Analiza je pokazala da je u toplom razdoblju prije 130.000 godina struja bila znatno brža, dok se u aktualnom interglacijalu usporila. Razlog, prema istraživačima, nije u ljudskom djelovanju, već u orbitalnim promjenama Zemlje.

Zemlja se oko Sunca kreće po eliptičnoj orbiti koja se ponavlja svakih 100.000 godina, dok se nagib i rotacija Zemljine osi mijenjaju svakih 21.000 godina. Te promjene utječu na količinu sunčevog zračenja, što izravno mijenja snagu vjetrova, a time i brzinu vjetrom pokretanih struja poput ACC-a.

„Oba parametra – orbitalni položaj i nagib osi – pokazala su svoj maksimum upravo u tom toplom razdoblju, što je rezultiralo znatno jačim strujanjem nego danas“, pojasnio je dr. Weber.

Tada je, dodaju znanstvenici, struja bila pomaknuta oko 600 kilometara južnije nego danas, bliže Antarktici.

Ljudski faktor dodatno pogoršava situaciju

No osim prirodnih ciklusa, ljudska aktivnost sada dodatno usporava ACC.
Znanstvenici s Sveučilišta u Melbourneu koristili su najjače australsko superračunalo kako bi simulirali kako će se Antarktička struja mijenjati s nastavkom globalnog zatopljenja.

Rezultati su bili alarmantni: do 2050. godine, zbog ljudski uzrokovanih klimatskih promjena, ACC bi se mogla dodatno usporiti za 20 posto.

Iako se ranije smatralo da će globalno zatopljenje ubrzati oceanske struje jer topliji zrak stvara jače vjetrove, nova simulacija pokazala je suprotno. Otapanje antarktičkih ledenih ploča ispušta ogromne količine hladne, svježe vode u oceane. Ta voda ispunjava duboke slojeve oceana, smanjuje gustoću toplih voda i usporava kruženje.

Što će se dogoditi ako ACC nastavi usporavati?

Ako se trend nastavi, posljedice bi mogle biti katastrofalne. ACC ima presudnu ulogu u cirkulaciji hranjivih tvari oko Antarktike, koje hrane riblje populacije od kojih ovise globalna ribarstva.

Struja također djeluje kao barijera koja sprječava prodor toplih voda i invazivnih vrsta, poput južnog morskog kelpa (Southern Bull Kelp), prema antarktičkim vodama. Ako ta barijera oslabi, toplije vode mogle bi brže topiti morski led, dodatno usporavajući ACC i stvarajući začarani krug zagrijavanja.

Usporavanje struje moglo bi poremetiti globalne klimatske obrasce, smanjiti kapacitet oceana da regulira svjetsku temperaturu, te ubrzati porast razine mora. Antarktički ledeni pokrov sadrži oko 90 posto svježe vode na Zemlji. Njegovo topljenje moglo bi izazvati drastične poraste razine mora – čak i skromne promjene mogle bi biti pogubne za oko 230 milijuna ljudi koji danas žive manje od jednog metra iznad razine mora.

Antarktička cirkumpolarna struja nije samo još jedan oceanski fenomen – to je središnji krvožilni sustav planeta. Njeno usporavanje već sada mijenja način na koji se toplina, ugljik i život prenose između oceana. Ako se nastavi sadašnjim tempom, upozoravaju znanstvenici, posljedice će biti globalne i nepovratne.