U posljednjem pismu svojoj majci, Georgini Đuki, Nikola Tesla iskazao je duboku tugu i zabrinutost zbog njezina zdravlja. Osjećajući se iznimno potišteno, Tesla je izrazio želju da bude uz majku, kako bi joj mogao donijeti čašu vode, i time joj barem malo olakšao.

Tesla, koji je svoje godine posvetio služenju čovječanstvu, osjećao je da su mu svi napori donijeli samo uvrede i poniženja. U pismu je spomenuo i neobične zvukove koje je čuo, poput zapomaganja na nepoznatom jeziku, što je u njemu izazvalo strah da možda gubi razum. Osim toga, izrazio je svoju tugu i nemir zbog majčina zdravstvenog stanja, što ga je sve više opterećivalo.

FBI se plašio oružja koje je Nikola Tesla stvarao: 'Promijenio bi tijek ratovanja'

Planirao je povratak u domovinu, Jugoslaviju, kako bi bio uz majku, no obveze prema američkoj vladi zadržale su ga u Sjedinjenim Državama. "Morao sam izvršiti neodložne obaveze", pisao je Tesla, pa zbog toga nije mogao odmah posjetiti svoju majku.

Dirljive riječi

Tesla je istaknuo kako se u trenutku kada je uspješno demonstrirao svoj eksperiment bežičnog prijenosa električne energije u Kongresnoj dvorani, umjesto osjećaja trijumfa, osjetio prazninu. Shvatio je da je propustio nešto važno u životu, nešto što se nije moglo nadoknaditi ni svim njegovim znanstvenim postignućima.

Kad je saznao za majčinu smrt, Teslu je obuzelo duboko kajanje i ravnodušnost prema svemu što se događa, pa čak i prema uništenju njegove laboratorije. "Uzalud moje godine provedene u nauci", zapisao je, izražavajući svoje razočaranje.

Tesla je imao jednu vještinu za koju nitko nije znao: 'Kako je to mogao znati'

Tesla je pismo završio dirljivim riječima: "Ovo ću pismo položiti na tvoj grob kad stignem na naše seosko groblje. Sada verujem u ono što nikad nisam, da si tamo, negde, još uvek 'Ti' i da tvoj život nije zauvek prestao."

'Moli za mene majko'

Prisjetio se i svog odnosa s Turcima, priznavši da sada žali što se nije družio s njima jer su oni pjevali iste tugaljive pjesme koje su ga podsjećale na njegova djetinjstva. "Sada se sećam da su oni znali puno više nego ja o svim tim stvarima koje, tek sad, spoznajem. Zalud moje godine provedene u nauci, kad su bile jalove," pisao je Tesla, izražavajući osjećaj promašenosti i gubitka.

Tesla je zaključio pismo molbom svojoj majci: "Moli, tamo, za mene, majko, ako možeš, tom maurskom tužaljkom za izgubljenu dušu svog sirotog neukog sina…" Ove posljednje riječi Teslina pisma otkrivaju njegovu vjeru u višu božansku silu i želju za iskupljenjem. Svoje godine posvećene znanosti nazvao je jalovim, tražeći od majke da se moli za njegovu izgubljenu dušu.

Ovo pismo, puno tuge i osjećaja nedostatka ispunjenja, postalo je svojevrsno oproštajno pismo velikog izumitelja, koje istovremeno otkriva duboku ljudsku stranu jednog od najvećih umova u povijesti.