Dr. Sam Parnia, ugledni profesor medicine na Medicinskom centru Langone Sveučilišta New York, tvrdi kako je pronašao dokaze o postojanju svijesti nakon kliničke smrti, takozvanom zagrobnom životu, zahvaljujući dugogodišnjim istraživanjima na milijunima pacijenata koji su doživjeli iskustva bliska smrti. U razgovoru za Times Radio, Parnia je objasnio kako mnogi pacijenti, nakon što su reanimirani, izvješćuju o snažnim iskustvima u kojima ponovno proživljavaju sve trenutke svojih života.

Šokantno je, tvrdi Parnia, što pacijenti ne samo da proživljavaju te trenutke iz vlastite perspektive, već kao da ih vide očima drugih. Ovi fenomeni, koji intrigiraju liječnike i javnost desetljećima, događaju se kod osoba koje su klinički mrtve i vrlo je malo vjerojatno da će preživjeti bez reanimacije.

Dr. Parnia se već 30 godina bavi istraživanjem granica između života i smrti. "Milijuni ljudi širom svijeta doživjeli su ovaj početni stadij smrti i vraćeni su u život. Istraživali smo ove fenomene na tisućama pacijenata koristeći različite znanstvene metode", rekao je Parnia, ističući kako pacijenti često izvještavaju o unutarnjem osjećaju lucidnosti i svijesti, dok izvana djeluju bez svijesti, kao da su mrtvi.

Mozak može funkcionirati i dalje

Pacijenti kažu da proživljavaju svaki događaj iz prošlosti, svaki susret s drugim osobama, ali s naglaskom na perspektivu drugih. "Ako su povrijedili nekoga, ponovno osjećaju tu bol, kao da je njihova. Isto vrijedi i za sreću koju su prouzročili drugima – ponovo doživljavaju taj osjećaj radosti", objašnjava Parnia.

Znano je već godinama da ljudski mozak može funkcionirati kratko vrijeme nakon prestanka rada srca, iako se to često ne može registrirati standardnim snimanjem. Istraživanja pokazuju da mozak može iskusiti povremene eksplozije aktivnosti čak i nakon sat vremena bez kisika tijekom reanimacije. Ovo je izazvalo pozive na reviziju medicinskih protokola, jer bi neki pacijenti u teoriji još uvijek mogli biti reanimirani, iako su prošli kritično razdoblje bez kisika.

Znanstvenici otkrili da postoji treće stanje uz život i smrt: Imaju plan i kako ga iskoristiti

Prema dr. Parniji, ljudi koji se vrate iz ovog stanja često doživljavaju životne promjene. "Mnogi se ne vraćaju, ali oni koji prežive, iz ove situacije izlaze transformirani, prepoznajući dublji smisao života. Čak i najmanji postupci i misli, koliko god bili skriveni, zapravo nisu skriveni", dodaje Parnia.

Klinička i moždana smrt

Fenomen bliskih susreta sa smrću, uključujući viđenje svjetlosti na kraju tunela ili susrete s preminulim rođacima, odavno je zabilježen u svjetskoj literaturi. Neki su izvještavali i o susretima s rajem, što još uvijek izaziva kontroverze u znanstvenoj zajednici.

Razlika između kliničke i moždane smrti također je važna u razumijevanju ovih iskustava. Klinička smrt nastupa kada srce prestane kucati, ali mozak može još neko vrijeme ostati aktivan. S druge strane, moždana smrt znači da osoba više nema moždanu funkciju i neće se moći probuditi, čime se u pravnim okvirima tretira kao mrtva.