Ono što je započelo kao rutinsko speleološko istraživanje, preraslo je u jedno od najfascinantnijih arheoloških otkrića novije meksičke povijesti. U rujnu 2023. godine, speleologinja Katiya Pavlova i lokalni vodič Adrián Beltrán Dimas, tijekom ekspedicije u špilju Tlayócoc, pronašli su niz artefakata za koje se vjeruje da potječu iz vremena između 950. i 1521. godine.

Prema izvještaju koji je objavio LiveScience, Pavlova je isprva pomislila da se radi o modernom otpadu – možda tragovima ranijih kampera. No, nešto ju je nagnalo da pažljivije promotri sadržaj. Ono što se na prvi pogled činilo bezvrijednim, pokazalo se kao zapanjujuće dobro očuvano skladište drevnih predmeta.

Špilja “jazavčevo skrovište”: zaboravljeni prostor svetih značenja

Špilja Tlayócoc, čije ime u jeziku Nahuatl znači „jazavčevo skrovište“, smještena je na nadmorskoj visini od 2380 metara, skrivena iza strmog i teško prohodnog terena. Speleološki dvojac vjerojatno je bio prvi koji je kročio unutra nakon više stotina godina.

Put do samog nalazišta nije bio ni najmanje jednostavan. Istraživači su morali proći kroz iznimno uzak prolaz ispunjen vodom, gdje je razmak između vodene površine i stropa bio svega 15 centimetara. Pavlova je predvodila prolaz, pokazujući iznimnu hrabrost i prisebnost kako bi ohrabrila svog suputnika.

Na dubini od oko 150 metara od ulaza u špilju, pronašli su niz izuzetno vrijednih predmeta: ukrašene narukvice izrađene od školjki, masivnu puževu ljušturu iz roda Strombus, dva potpuno očuvana kamena diska, šest fragmenata drugih diskova i komad pougljenjenog drva. Sveukupno, otkriveno je 14 artefakata.

Artefakti povezani s božanskim, plodnošću i cikličkim vremenom

Posebnu pozornost stručnjaka privukle su školjkaste narukvice koje su bile pažljivo omotane oko glatkih stalagmita. Prema opažanjima arheologa, stalagmiti na tom mjestu imaju izražene simbolične oblike, što sugerira moguću povezanost s obredima plodnosti.

Brzo je reagirao i meksički Nacionalni institut za antropologiju i povijest (INAH), koji je u ožujku 2024. godine na lokalitet poslao tim stručnjaka s ciljem zaštite i daljnjeg proučavanja nalaza.

Analizu artefakata vodi arheolog Miguel Pérez Negrete, koji ističe da špilje u predhispanskim mezoameričkim kulturama nisu bile shvaćane kao obični prirodni prostori. One su bile sveti prostori, usko povezani s podzemljem i božanskom ženskom energijom – svojevrsnom maternicom Zemlje.

Drevni simboli Venerinog ciklusa i božanstvo Quetzalcoatl

Tri školjkaste narukvice koje su pronađene u špilji nose pažljivo urezane simbole. Među njima se ističe uzorak u obliku slova „S“, poznat kao xonecuilli, koji simbolizira Veneru i ciklički protok vremena. Tu je i figura čovjekolikog bića, koja bi mogla predstavljati Quetzalcoatla, jedno od najvažnijih božanstava mezoameričke mitologije.

Prema trenutnim arheološkim procjenama, svi pronađeni predmeti potječu iz postklasičnog razdoblja Mezoamerike, vremenskog okvira između 950. i 1521. godine. Pérez smatra da su artefakte vrlo vjerojatno izradili pripadnici gotovo nepoznate kulture Tlacotepehua, koja je nekoć naseljavala ovo nepristupačno planinsko područje, a o kojoj danas postoji vrlo malo pisanih i materijalnih tragova.

Stabilna mikroklima špilje očuvala drevnu baštinu

Jedan od razloga zašto su predmeti iz špilje Tlayócoc tako dobro očuvani krije se u njezinoj mikroklimi. Unutrašnjost špilje zadržava stalnu razinu vlage i temperature, što stvara gotovo idealne uvjete za dugotrajno očuvanje kako organskih, tako i mineralnih materijala.

Ovo otkriće baca novo svjetlo na važnost podzemnih prostora u duhovnom i svakodnevnom životu mezoameričkih kultura. No, ono što ga čini još intrigantnijim jest činjenica da je do njega došlo gotovo slučajno – zahvaljujući intuiciji, upornosti i hrabrosti jednog speleološkog dvojca.