To se događa jer je dio komunikacije, osim verbalnog dijela, neverbalna komunikacija za koju se često ističe kako je čak i važnija i iskrenija od verbalne jer ju ne možemo svjesno kontrolirati, osim ako nismo prošli vrlo rigorozne tečajeve kontrole. 

Gestikulacije su dio neverbalne komunikacije i služe olakšavanju verbalne komunikacije. Primjerice, kada prstom pokazujemo na nešto o čemu zapravo govorimo. Prema znanstveniku Davidu McNeillu postoje 4 vrste gestikulacije rukama; ikonici, metaforici, deiktitici, ritmičke i vezane geste. 

Ikonici

Ikonične geste su vizualne slike onoga o čemu govorimo. Na primjer, ako govorite o tome kako je sjajno hodati po travi bosih nogu, mogli biste oblikovati kažiprst i srednji prst u "noge" i hodati tako po zraku. Ikonične geste same po sebi nemaju nikakvo značenje. Prst koji se vrti može značiti piruetu ili tornado; značenje će ovisiti o kontekstu.

Metaforici

Metaforičke geste su vizualne metafore. Ove geste se javljaju kada razgovaramo o apstraktnim idejama kao što su filozofija ili matematika. Kada se od ljudi traži da opišu algebarske probleme (pitanje tipa "koliko sati bi bilo potrebno da x radnika dovrši konstrukciju"), oni gestikuliraju dugim pokretima da pokažu "promjenu" ili male dodire ili cik-cak za druge elemente problem.

Deiktitici

Deiktičke geste su pokazivačke geste. Oni ukazuju na smjer nečega ili nekoga.

Ritmičke i vezane geste

Ove se geste sastoje od gestikuliranja u ritmu onoga što govorite, a služe tome kako biste naglasili svoje riječi. 

Sve nam geste pomažu u nadopuni našeg verbalnog izričaja te nam olakšavaju komunikaciju, poznavanje i razumijevanje drugih.