Isplaženi jezik često je dokaz djetetove krajnje koncentracije - na primjer, kada dijete uči pisati slova ili dojenče pokušava oponašati svoje roditelje. Ali nisu to samo djeca čak i odrasli pri posebno teškim zadaćama isplaze ili pritiskaju jezik.

Iako se može činiti da isplazite jezik kad napeto razmišljate, to je zapravo proizvod onoga što radite, navodi Gillian Forrester, profesorica komparativne spoznaje i zamjenica dekana School of Science na Birkbecku, Sveučilište u Londonu. „Ono što smo otkrili je da ljudi isplaze jezik kada rade nešto delikatno što zahtijeva finu motoričku aktivaciju njihovih ruku.“

Jedna od teorija zbog koja objašnjava ovu pojavu naziva se motor overflow (kada je svjesni pokret jedne mišićne skupine popraćen nesvjesnim pokretom različite mišićne skupine). Snimke mozga otkrivaju da se regija mozga posvećena jeziku u velikoj mjeri preklapa s neuronskim mrežama posvećenim spretnosti i korištenju alata, prema studiji iz 2019. objavljenoj u Frontiers in Psychology. Motor overflow sugerira da su neuroni koji se aktiviraju u regiji spretnosti toliko aktivirani da se prelijevaju u susjedno neuralno tkivo (koje usmjerava usta). Stoga, kada ste duboko usredotočeni na finu motoriku, učinak se „prelijeva“ u jezično područje zbog čega uključujete i jezik i usta.

Ruke i jezik su „jedini fini artikulatori na našim tijelima i kontrolirani su dijelovima našeg mozga koji se preklapaju“ u lijevoj hemisferi, rekla je Forrester za Live Science. Znanstvenica Forrester također proučava majmune, najbliže žive rođake ljudi. Majmuni prvenstveno koriste geste za komunikaciju, a moguće je da su i rani ljudi komunicirali prvenstveno rukama dok nisu počeli koristiti složenije alate. Ruke su postale zauzete, što je potaknulo naša usta i jezik da postanu dominantno sredstvo za komunikaciju, naovi se u hipotezi tima profesorice Forrester.

Ovo su neka od mogućih objašnjenja ove pojave, ali svi istraživači se slažu kako je potrebno još puno istraživanja kako bismo bili bliže konačnom zaključku.