Gotovo svatko od nas se barem jednom u životu prepao mraka. Kod djece je ova pojava učestala, ali nije strana pojava niti kod odraslih.  

Huffpost je sada prenio mišljenja stručnjaka o tome zašto se ljudi uopće boje mraka i izvukli su pet najučestalijih razloga. 

Pripremljeni strah 

“Strah od mraka nazvao bih pripremljenim strahom. To znači da smo spremni ili predisponirani razviti strahove od nekih stvari više od drugih. Ti pripremljeni strahovi proizlaze iz onoga što bi bilo opasno za naše prapovijesne pretke – stvari poput visina, paukova, zmija i mraka”, rekao je psiholog Martin Antony. 

“Vjerojatno smo tijekom evolucije, kroz prirodnu selekciju, izgrađeni da razvijemo ovaj strah, a mrak bi bila jedna od onih situacija kojih bismo se lakše bojali”, naglasio je Antony. 

Najrasprostranjeniji strah 

Kako tvrdi psihologinja Krystal Lewis tvrdi da je strah od mraka najučestaliji, pogotovo među djecom. Tvrdi da se popriličan broj djece boji mraka, što je prikladno njihovoj dobi i razvoju, no većina njih s vremenom ipak preraste taj strah. 

Strah od nepoznatog 

“Većina stvari zbog kojih se osjećamo nelagodno su stvari koje vidimo kao nepredvidive i izvan naše kontrole”, rekao je psiholog Antony. Kada je riječ o mraku, postoji neizvjesnost, odnosno to što “ne znamo što je tamo”. 

Kad god vidimo mračnu sobu ili mrkli mrak vani, mogu nam na pamet pasti slike iz strašnih filmova, a djeca mogu pomisliti na čudovišta. Netko tko se boji mraka “ne voli vrstu neizvjesnosti koju tama nosi sa sobom”, opazio je Antony. 

Posljedica određenih životnih trauma 

Strah od mraka postoji kod mnogih ljudi u odrasloj dobi, otprilike 11 posto stanovništva SAD-a boji se mraka, rekao je psiholog John Mayer.  

“Neki odrasli mogu se bojati mraka zbog negativnog iskustva koje im se dogodilo noću”, rekla je Lewis. Bilo da se radi o pljački, napadu ili nečem trećem, to bi iskustvo mogli povezati s noći i mrakom. 

“Takve stvari mogu uzrokovati razvoj strahova”, rekla je Lewis. 

“Strah od mraka mogao bi čak biti sastavni dio posttraumatskog stresnog poremećaja povezanog s negativnim incidentom, a ako je to slučaj, dobra je ideja potražiti profesionalnu pomoć”, kaže Martin. 

Strah se može pretvoriti u gore  

Važno je pratiti ovaj strah, njegov razvoj i primijetiti ometa li on normalne životne aktivnosti. Ako strah ometa svakodnevnicu ili utječe na odnose, važno je potražiti stručnu pomoć. 

To bi moglo uključivati terapiju izloženosti, koja polako izlaže ljude njihovom strahu kako bi im pomogla da se naviknu na njega, ili kognitivno bihevioralnu terapiju, koja je vrsta intervencije koja pomaže ljudima da se pozabave beskorisnim spoznajama, izbjegavanjem ponašanja i popratnim fiziološkim nevoljama, tvrde psiholozi.