Dodatak na kraju ruke svakog ljudskog bića je jedinstven. Ljudski prsti toliko su jedinstveni da imaju i svoja imena, kao i priču i ulogu koje iza tih imena stoje. 

Ljudska ruka se bitno razlikuje od ruku drugih primata; naši su prsti relativno mali, dlan još manji, ali imamo znatno jači palac od ostatka. Zanimljivo, najvažnija značajka naših ruku je sposobnost palca da dotakne vrhove prstiju iste ruke. 

Iako nije moguće u potpunosti shvatiti sve čimbenike koji su doveli do evolucije ljudskih ruku i različitih veličina prstiju, mnogi znanstvenici pretpostavljaju da je cilj bio upravo mogućnost neometanog doticanja svih dijelova drugih prstiju, pa i vrhova. Mnogi istraživači istaknuli su prednost prstiju različite duljine koji su kroz vrijeme služili za lakšu prilagodbu novim situacijama, ali i preživljavanje.

 

Povijest ruku

Ako želite razumjeti zašto naši prsti nisu jednake duljine, potrebno je razmotriti evolucijsku povijest naših šaka i prstiju.

Nije u potpunosti jasno kada se prvi put pojavio moderni oblik ljudske ruke. U početku su primatolozi vjerovali da se to dogodilo prije otprilike 800 000 godina. Međutim, nakon nedavnog otkrića treće metakarpalne kosti sa stiloidom (kvržica u podnožju) stare više od 1,5 milijuna godina, primatolozi i znanstvenici prihvatili su ideju da je moderna ruka zapravo mogla evoluirati prije više od milijun godina!

Ruke naših predaka koji su živjeli milijunima godina prije nas bile su slične rukama današnjih čimpanza; dugi, zakrivljeni prsti i široki dlanovi, mali i slabi palčevi. Ruka je izgledala ovako zbog hodanja četveronoški i penjanja kroz grane drveća, čemu se ljudska anatomija morala prilagoditi. 

To je funkcioniralo odlično za jedan skup aktivnosti, dok je za drugi, primjerice mahanje štapom, ruka bila neprilagođena. Ovaj izgled ruku pružao je malo snage i preciznosti za obavljanje zadataka poput stiskanja ili štipanja.

 

Izrada kvalitetnijih alata

Različita istraživanja predložila su brojne teorije koje daju odgovor na pitanje zašto su nam prsti različite duljine. 

Jedna od najpopularnijih teorija kaže da je za izradu boljih alata bio potreban bolji zahvat, a oni koji su se tome prilagodili preživjeli su, dok drugi nisu opstali. 

Prije otprilike 3 milijuna godina korišteno je kameno oruđe koje je čovječanstvo tijekom vremena usavršavalo. Prije 1,5 milijuna godina, ljudi su proizvodili profinjenije alate poput sjekira, a to su im omogućili prsti prilagođeni izradi tih alata. 

S vremenom, ruka je evoluirala u svoje moderno stanje, a sukladno tome alati su postajali još profinjeniji. Neosporno je da su snaga i spretnost ruku bile glavna sila za preživljavanje, razvoj i sveopći napredak.

 

Druga slična teorija smatra da su naše ruke evoluirale kako bi mogli precizno bacati i držati stvari. Manji dlanovi i kratki prsti različite duljine proporcije su koje omogućuju hvatanje stvari na dva načina na koje drugi majmuni (uglavnom) ne mogu. 

Jedan od načina je korištenje nečega što se zove precizni grip, u kojem se predmet drži između jastučića vrhova prstiju i palca. Najbolja ilustracija preciznog držanja je kako bacač drži bejzbolsku loptu. Drugi način se naziva power grip, u kojem su svi prsti i palac omotani oko predmeta kako bi se predmet čvrsto uhvatio. Čovjek koji sigurno drži tešku sjekiru dobar je primjer snažnog zahvata.

Ova dva zahvata bila su presudna za karakteristične vještine izrade alata naših predaka. 

 

Postoji mnogo teorija i pretpostavki, ali ono sigurno je da je naše tijelo razvijeno onoliko koliko nam je potrebno da lako preživljavamo i prilagodimo se sadašnjosti. Zanimljivo je zapitati se kako će nam se tijelo mijenjati u budućnosti i jesu li kiborzi promjena budućnosti?