Zemljino magnetsko polje dramatično je promijenilo polaritet prije nešto više od 40.000 godina, a zahvaljujući podacima sa satelitske misije Swarm Europske svemirske agencije (ESA), sada možemo čuti kako je taj događaj izgledao. Ova jedinstvena interpretacija, predstavljena 2024. godine od strane Tehničkog sveučilišta Danske i Njemačkog istraživačkog centra za geoznanosti, spaja znanstvene podatke s prirodnim zvukovima poput pucketanja drveta i sudara stijena, stvarajući zvučnu sliku ovog drevnog fenomena.

Što je magnetski obrat i zašto je važan?

Magnetsko polje Zemlje, koje nastaje vrtloženjem tekućih metala u njezinoj jezgri, proteže se desecima, pa čak i stotinama tisuća kilometara u svemir, štiteći naš planet od štetnih sunčevih čestica. Trenutno, magnetske linije formiraju zatvorene petlje koje iznad površine idu od juga prema sjeveru, a u unutrašnjosti od sjevera prema jugu. No, povremeno dolazi do nasumičnih promjena polariteta – kad bi se to dogodilo danas, igle kompasa koje sada pokazuju prema sjeveru, usmjerile bi se prema Južnom polu.

Posljednji takav obrat, poznat kao Laschampsov događaj, dogodio se prije otprilike 41.000 godina, ostavljajući svoj trag u Laschampsovim tokovima lave u Francuskoj. Tijekom tog razdoblja, magnetsko polje oslabilo je na samo 5 posto svoje trenutne snage, omogućivši većem broju kozmičkih zraka da prodru u Zemljinu atmosferu.

Kozmičke posljedice: od ozona do izumiranja

Znanstvenici su u slojevima leda i morskog sedimenta pronašli izotope berilija-10, čija je koncentracija tijekom Laschampsovog događaja bila dvostruko viša nego inače, prema studiji objavljenoj prošle godine. Ovi izotopi nastaju kada kozmičke zrake reagiraju s atmosferom, ionizirajući zrak i oštećujući ozonski omotač.

Moguće posljedice uključuju globalne klimatske promjene, a znanstvenici spekuliraju da su čak i izumiranje australske megafaune te promjene u načinu života prapovijesnih ljudi, poput učestalijeg korištenja špilja, mogli biti povezani s ovim događajem.

Sanja Panovska, geofizičarka iz Njemačkog istraživačkog centra za geoznanosti, naglasila je važnost proučavanja ovakvih ekstremnih događaja: “Razumijevanje ovih događaja ključno je za predviđanje svemirske klime, budućih pojava te procjenu utjecaja na okoliš i Zemljin sustav.”

Kako je izgledao magnetski obrat?

Laschampsov obrat trajao je oko 250 godina, a magnetsko polje zadržalo se u neobičnoj orijentaciji približno 440 godina. Tijekom tog vremena, jačina magnetskog polja pala je na najviše 25 posto današnje snage, dok je sjeverni pol polako migrirao prema jugu.

Nedavne anomalije u Zemljinom magnetskom polju, poput slabljenja iznad Atlantskog oceana, potaknule su pitanja o mogućem skorom obratu. No, kako pokazuju najnovija istraživanja, ove anomalije nisu nužno povezane s velikim promjenama polariteta. Ipak, Južnoatlantska anomalija izlaže satelite u toj regiji povećanim razinama zračenja, što predstavlja izazov za suvremenu tehnologiju.

Od 2013. godine, ESA-ina Swarm konstelacija satelita prati magnetske signale koji dolaze iz Zemljine jezgre, plašta, kore, oceana, ionosfere i magnetosfere. Ovi podaci pomažu znanstvenicima da bolje razumiju Zemljino magnetsko polje, predvide njegove fluktuacije i, možda, na vrijeme otkriju sljedeći veliki obrat.