Znanstvenici nisu bili ni svjesni što su pronašli u jednoj špilji: 'Mislili smo da je obično smeće'
Ono što je započelo kao rutinsko speleološko istraživanje, pretvorilo se u jedno od najzanimljivijih otkrića u novijoj povijesti meksičke arheologije.
Kada su speleologinja Katiya Pavlova i lokalni vodič Adrián Beltrán Dimas krenuli u špilju Tlayócoc, nisu očekivali išta više od guana i vlage. Pavlova je u početku pomislila da je naišla na otpad — ostatke nečije kamp-prisutnosti — ali ju je instinkt natjerao da pogleda pažljivije. Ono što je isprva izgledalo kao gomila nevažnog materijala, zapravo je bilo drevno skladište artefakata.
U špilju, čije ime u jeziku Nahuatl znači “jazavčevo skrovište”, dvojac je ušao u rujnu 2023. godine, i to vjerojatno prvi nakon više stotina godina. Tlayócoc se nalazi na visini od 2380 metara nad morem, a ulaz u špiljski sustav skriva se iza strmog i teško pristupačnog terena.
Unutar špilje, istraživači su morali proći kroz iznimno uzak, vodom ispunjen prolaz. Na pojedinim mjestima razmak između vodene površine i stropa bio je tek 15 centimetara, što je zahtijevalo potpuno smirenost i dobru procjenu. Unatoč strahu, Pavlova je predvodila prolaz kako bi ohrabrila svog pratitelja.
Nakon što su se probili dublje, na oko 150 metara od ulaza, uslijedio je trenutak iznenađenja. Naišli su na niz predmeta za koje se pokazalo da su ostaci drevne kulture. Među njima su bili ukrašeni primjerci školjkastog nakita, masivna puževa ljuštura iz roda Strombus, dva potpuno očuvana kamena diska, šest fragmenata diskova te komad pougljenjenog drva. Ukupno je pronađeno 14 artefakata, prenosi LiveScience.
Nevjerojatno otkriće
Posebnu pažnju privukle su školjkaste narukvice, omotane oko glatkih stalagmita koji, kako su primijetili arheolozi, imaju izražene simbolične oblike, moguće povezane s obredima plodnosti. Nacionalni institut za antropologiju i povijest (INAH) reagirao je brzo – u ožujku su poslali tim stručnjaka koji je preuzeo daljnje istraživanje i zaštitu nalaza.
Arheolog Miguel Pérez Negrete, koji vodi analizu artefakata, naglašava da špilje u predhispanskim kulturama nisu bile samo prirodni fenomeni već sveti prostori povezani s podzemljem i božanskom ženskom energijom – maternicom Zemlje.
Tri narukvice nose urezane simbole: uzorak u obliku slova "S", poznat kao xonecuilli, simbolizira Veneru i ciklički protok vremena, dok figura čovjekolikog bića može predstavljati Quetzalcoatla, jedno od najvažnijih božanstava mezoameričke mitologije.
Prema dataciji, pronađeni predmeti pripadaju postklasičnom razdoblju Mezoamerike, točnije vremenu između 950. i 1521. godine. Pérez smatra da su artefakte najvjerojatnije izradili pripadnici kulture Tlacotepehua, o kojoj se danas zna vrlo malo, a koja je nekada nastanjivala ovo teško dostupno područje.
Stručnjaci vjeruju da je očuvanost predmeta iznimna zahvaljujući stabilnoj mikroklimi špilje – vlaga i temperatura gotovo se ne mijenjaju, što stvara idealne uvjete za dugotrajno očuvanje organskih i mineralnih materijala.
