Ako ugasite svjetlo, zapalite svijeću i triput izgovorite „Bloody Mary“ pred ogledalom, možda ćete doživjeti jedno od najjezivijih iskustava u životu. Ono što je počelo kao popularna igra na djevojačkim noćenjima, sada je predmet ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Psiholozi tvrde da postoji stvarno objašnjenje zašto mnogi vide izobličena lica, sablasne prikaze i „čudovišta“ u mraku – a sve to ima veze s načinom na koji naš mozak obrađuje vlastiti odraz.

Legenda kaže: ugasite svjetla, zapalite svijeću i pred ogledalom triput izgovorite „Bloody Mary“. Ako to učinite ispravno, iz tame će se pojaviti duh – barem tako tvrdi pravilo najpoznatije sablasne igre s noćenja.

Generacije tinejdžera prepričavale su priče o ovoj jezivoj pojavi, no psiholozi danas tvrde da iza nje stoji mnogo više od dječje mašte. Prema istraživanjima, gledanje vlastitog lica u tamnom ogledalu može izazvati halucinacije kod većine ljudi – i to ne bez razloga.

Znanost iza ogledala: zašto doista vidimo lica koja ne postoje

U istraživanju koje je proveo Dr. Giovanni Caputo, docent psihologije na Sveučilištu u Urbinu, gotovo polovica ispitanika prijavila je da su nakon deset minuta gledanja u vlastiti odraz u slabom svjetlu vidjeli „fantastična i čudovišna bića“.

„Isprva sam mislio da haluciniram,“ rekao je dr. Caputo za Daily Mail, prisjećajući se trenutka kada je, podešavajući ogledalnu sobu za eksperiment, sam prvi put vidio „strana lica“ koja su ga promatrala. Kada je ponovio postupak s drugim sudionicima, shvatio je da nije jedini koji doživljava takve vizije.

Eksperiment koji je potvrdio legendu

U prvom istraživanju te vrste, dr. Caputo je 50 volontera smjestio u tihu, polumračnu prostoriju ispunjenu ogledalima te im rekao da deset minuta gledaju vlastiti odraz.

Rezultati su bili zapanjujući: 66 posto ispitanika izjavilo je da su im se lica „izobličila“ do neprepoznatljivosti.

Više od četvrtine vidjelo je osobu koju nikad nisu sreli. 10 posto je tvrdilo da su u odrazu vidjeli preminulog roditelja. Gotovo polovica ispitanika prijavila je da su vidjeli “fantastična i čudovišna bića”.

Dr. Caputo objašnjava kako ova pojava, poznata kao “iluzija čudnog lica u ogledalu”, može biti uzrok onoga što ljudi nazivaju „susretom s Bloody Mary“.

„Riječ je o uznemirujućem osjećaju kad moj vlastiti odraz postane netko drugi, netko tko me promatra s druge strane ogledala,“ objašnjava Caputo.

Tri faze sablasne iluzije: izobličenje, odvajanje i depersonalizacija

Prema Caputu, iluzija se odvija u tri faze: Izobličenje (deformation) – lice se počinje mijenjati jer mozak zanemaruje nepromjenjive podražaje, slično kao što ne osjećamo stalno odjeću na koži. Kad predugo gledamo isti odraz, neuroni se „umore“, pa se lice iskrivljuje.

Odvajanje (detachment) – osoba osjeća da njezino tijelo i odraz više nisu povezani, što je slično izvantjelesnim iskustvima.

Depersonalizacija (depersonalisation) – mozak stvara novi identitet i „projicira“ ga u ogledalo, kao da s druge strane doista postoji netko drugi – „Bloody Mary“.

Ova iluzija, kaže Caputo, može nastati i kad gledamo u lice druge osobe ili nosimo masku, što pokazuje koliko je naš osjećaj identiteta osjetljiv.

Zašto vidimo čudovišta, a ne samo strance?

No, što je s onima koji tvrde da vide demone, duhove i čudovišta? Odgovor pokušava dati dr. David Terhune, stručnjak za anomalne percepcije s King’s Collegea u Londonu.

Za Daily Mail kaže da znanost još nema potpuno objašnjenje za te zastrašujuće vizije, ali smatra da ključ leži u kulturološkom kontekstu i placebo efektu.

„Ogledala su stoljećima korištena za proricanje i duhovne rituale. Ako osoba vjeruje da će vidjeti lice iz drugog svijeta, vrlo je vjerojatno da će to i doživjeti,“ kaže dr. Terhune.

Prema njegovim istraživanjima, ljudi su dvostruko skloniji halucinacijama ako im se prije eksperimenta kaže da bi mogli vidjeti lica u ogledalu.

Snaga sugestije i moć tame

Tamna prostorija, svijeće, tišina i ponavljanje imena „Bloody Mary“ stvaraju snažan sugestivni okvir. U kombinaciji s popularnim horor filmovima poput „Candyman“, u kojima ogledala igraju ključnu ulogu, mozak postaje sklon stvaranju sablasnih prizora.

„To je podsjetnik koliko je naša percepcija krhka i lako promjenjiva,“ zaključuje dr. Terhune. „Dovoljno je malo tame i snažna očekivanja – i ono što vidimo može postati zastrašujuće stvarno.“

Iluzija koja plaši i odrasle

Iako potječe iz dječjih igara, iluzija „Bloody Mary“ danas plaši i odrasle. Znanstvena objašnjenja ne umanjuju njezinu moć – naprotiv, pokazuju koliko je naš mozak sposoban stvarati sablasne slike iz vlastite podsvijesti.

Dakle, ako se ove Noći vještica odvažite pogledati u ogledalo i izgovoriti „Bloody Mary“ – zapamtite: možda ne prizivate duh, nego najmračnije dijelove vlastitog uma.