Znanstvenici otkrili tko je zapravo napisao Bibliju: Ne, to nije bio Bog

Za milijune kršćana diljem svijeta, Biblija je božanska riječ Božja, sveti tekst koji priča nevjerojatnu priču o povijesti svijeta – od stvaranja i iskupljenja do posljednjeg Božjeg suda nad živima i mrtvima. Sadrži neke od najpoznatijih priča čovječanstva, poput Adama i Eve, Noine arke, Davida i Golijata, te najvažnijih trenutaka kršćanske vjere: Raspeća i Uskrsnuća.
No, tko je zapravo napisao ovu zbirku tekstova, koja sadrži više od 700.000 riječi?
Božja riječ napisana ljudskim rukama
Iako je Biblija poznata kao riječ Božja, znanstvenici se slažu da je to djelo više ljudskih autora. Prema riječima profesorice Elizabeth Polczer, biblijske znanstvenice s Villanova University u Pennsylvaniji, Bibliju je vjerojatno napisalo više od 40 različitih autora.
„Identificirati te ljude je prilično komplicirano,” izjavila je profesorica Polczer za MailOnline. Svaka knjiga Biblije mora se analizirati zasebno kako bi se utvrdilo tko ju je napisao.
Biblija nije nastala odjednom, već je zbirka različitih spisa, od kojih neki potječu od prije gotovo 3.500 godina. Podijeljena je na Stari zavjet (poznat i kao Hebrejska Biblija) i Novi zavjet, koji je napisan kasnije.

Stari zavjet: Tisućljetno stvaranje svetih tekstova
Stari zavjet pisan je tijekom približno 900 godina, počevši oko 1200. godine prije Krista pa sve do 1. stoljeća prije Krista.
„Neki od najstarijih materijala mogu datirati čak iz 1200. godine pr. Kr., no knjige su vjerojatno uređene u sadašnji oblik tijekom 6. ili 5. stoljeća pr. Kr.,” navodi profesorica Polczer.
Primjerice, knjige poput Postanka i Izlaska tradicionalno su pripisane Mojsiju, no zbog kontradikcija i ponavljanja u materijalu, sada se vjeruje da su ih pisali različiti izvori kroz stoljeća.
Novi zavjet: Kratki, ali značajan period pisanja
Novi zavjet napisan je tijekom znatno kraćeg razdoblja – u drugoj polovici 1. stoljeća poslije Krista. U nekim slučajevima, znanstvenici s priličnom sigurnošću znaju tko je napisao određene knjige.
„Primjerice, znanstvenici su složni da je Pavao iz Tarza napisao Poslanicu Rimljanima, a Ivan s Patmosa Otkrivenje,” rekla je profesorica Polczer.
Međutim, autorstvo drugih knjiga ostaje nejasno. Četiri evanđelja – Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo – tradicionalno su pripisana četvorici evanđelista, no njihovo pravo autorstvo i dalje je predmet rasprave.
„Evanđelja su tehnički anonimna, a njihova su autorstva pripisana tim evanđelistima u vrlo ranim fazama od strane crkvenih otaca,” pojasnila je profesorica Polczer. „Teško je znati koliko od toga je povijesno točno, a koliko je dio legende.” Primjerice, pripisivanje evanđelja Mateju i Ivanu ima smisla jer su bili izravni Isusovi učenici, no povijesni dokazi sugeriraju suprotno.

Lažna i sporna autorstva
Neki tekstovi Biblije tvrde da ih je napisala poznata osoba, poput Salomona (Pjesma nad pjesmama) ili apostola Pavla (Prva poslanica Timoteju). Ipak, većina znanstvenika slaže se da su ta autorstva lažna ili sporna.
Jedan od takvih primjera su Psalmi, zbirka svetih pjesama i himni iz Starog zavjeta. Tradicionalno se smatra da ih je napisao kralj David, no profesorica Polczer napominje da su neki psalmi vjerojatno njegovo djelo, dok su drugi napisani od strane različitih autora i kasnije spojeni u jednu zbirku.
Od progona do širenja kršćanstva
Pitanje autorstva Biblije, prema riječima Philipa Almonda, povjesničara religijske kulture sa Sveučilišta Queensland u Australiji, kompleksno je i problematično.
„Djelomično je to zato što je teško identificirati točne autore,” rekao je Almond u članku za The Conversation. Oko 3. stoljeća poslije Krista, kršćanstvo se smatralo rastućim kultom, a njegovi sljedbenici još su uvijek bili podložni progonima. U to vrijeme, dominirale su židovska vjera i poganstvo, no kršćanstvo se počelo širiti širom Rimskog Carstva, uključujući i Britaniju.

Od hebrejskog do engleskog jezika
Biblija je izvorno napisana na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku. Prvi prijevod na engleski pojavio se tek u 14. stoljeću, tvrdi profesorica Polczer.
Poznata kao Wycliffeova Biblija, prevedena je od strane Johna Wycliffea, teologa sa Sveučilišta u Oxfordu, iz Vulgate, latinskog prijevoda Biblije iz 4. stoljeća.
„Dakle, Wycliffeova Biblija bila je prijevod prijevoda,” istaknula je profesorica Polczer.
Prvi engleski prijevod iz izvornih jezika (hebrejskog i grčkog) bio je djelo Willama Tyndalea iz 1526. godine, iako nije bio potpun – nije uključivao cijeli Stari zavjet.
Tyndale je kasnije preveo dijelove Starog zavjeta, ali njegova revolucionarna djela nisu prošla bez posljedica. 1536. godine, Tyndale je proglašen heretikom i pogubljen davljenjem, nakon čega je njegovo tijelo spaljeno na lomači.
Kraljevska Biblija i njezin utjecaj
Nakon Tyndaleove smrti, uslijedili su brojni drugi prijevodi, uključujući Coverdaleovu Bibliju, Veliku Bibliju, Ženevsku Bibliju i Biskupsku Bibliju. No najpoznatija i najutjecajnija ostaje Kraljevska Biblija (King James Version) iz 1611. godine. Ova verzija, poznata po svojoj pristupačnosti i poetičnom jeziku, i danas je jedna od najčešće korištenih Biblija u kršćanskoj zajednici.
Iako se Biblija smatra božanskom riječju, njezina povijest i autorstvo svjedoče o složenosti ljudskog doprinosa u stvaranju ovog svetog teksta. Više od 40 autora, stoljeća prepisivanja i prilagodbi te brojni prijevodi oblikovali su Bibliju kakvu danas poznajemo. Iako će mnogi vjernici nastaviti gledati na Bibliju kao na izravnu riječ Božju, istraživanja otkrivaju bogatu i fascinantnu ljudsku povijest iza njezinih svetih stranica.