Znanstvenici zabrinuti zbog jakih podvodnih lavina: Mogle bi cijelom svijetu zagorčati život
Podvodne lavine su snažni prirodni događaji koji se odvijaju pod površinom oceana. Iako su nemoguće za vidjeti i iznimno teško mjeriti, ovi fenomeni predstavljaju ozbiljnu prijetnju globalnim komunikacijskim mrežama. Kako internet sve više prožima svakodnevni život, potreba za mrežom podmorskih optičkih kabela stalno raste – danas ih ima preko 550 diljem svijeta, ukupne duljine od 1,4 milijuna kilometara, što je dovoljno da se 35 puta omota oko Zemljine kugle.
Moje novo istraživanje drevne podvodne lavine donosi nove spoznaje o načinu na koji se ove lavine razvijaju i može promijeniti način na koji geolozi procjenjuju njihov potencijal rizika.
Opasnost za podmorske kabele
Kada podvodna lavina prekine podmorske kabele, posljedice mogu biti ozbiljne i skupe. Tako je potres u Pingtungu 2006. godine u Tajvanu izazvao podvodne lavine koje su prerezale mnoge podmorske kabele koji povezuju jugoistočnu Aziju s ostatkom svijeta. Najveći internetski operater u Kini tada je prijavio gubitak od 90% internetskog prometa prema SAD-u, dok je Tajvan iskusio gubitak od 74-100% prometa prema susjednim otocima.
Na Mjesecu je nekada postojao golemi ocean: Znanstvenici tvrde da je bio veoma opasan
Ovaj događaj značajno je oštetio globalna tržišta smanjujući broj financijskih transakcija koje su mogle biti izvršene. Potpuna obnova mreže trajala je 39 dana i koštala milijune američkih dolara u vremenu brodova potrebnom za popravak.
Podvodna lavina koja je prekinula ove kabele kretala se brzinom do 72 km/h, ali bila je relativno mala u usporedbi s divovskim podvodnim lavinama koje smo istraživali u Atlantskom oceanu.
Divovska lavina stara 60.000 godina
U novom istraživačkom radu, moji kolege i ja kartirali smo razaranja divovske podvodne lavine koja se dogodila prije 60.000 godina, iz područja izvan obale Maroka. Lavina je putovala 400 kilometara kroz najveći podmorski kanjon na svijetu, a zatim još 1.600 kilometara preko atlantskog morskog dna, što je čini drugom najvećom dokumentiranom podvodnom lavinom ikada.
Kartirali smo lavinu koristeći kombinaciju detaljnog topografskog mapiranja morskog dna i stotine uzoraka sedimenta, koji su prodrli u naslage lavine preko ogromnog područja. Analizirali smo naslage u svakom uzorku tražeći fosile, što nam je omogućilo da odredimo starost događaja na 60.000 godina. Također smo uspjeli povezati pojedinačni sloj lavine na tisućama kilometara. Lavina je sadržavala dovoljno sedimenta da napuni 140.000 stadiona Wembley (162 km³) i bila je visoka poput nebodera (više od 200 metara), kretala se brzinom od najmanje 54 km/h, izdubljujući jarak dubok 30 metara i širok 15 km kroz 400 km, uništavajući sve na svom putu.
Nakon toga, lavina se raširila na područje veličine Njemačke, zatrpavši ga s otprilike metrom pijeska i mulja.
Novi uvidi u podvodne lavine
Pokazali smo da je lavina zapravo započela kao mali odron, koji je zatim narastao više od 100 puta duž svog puta. Ovaj ekstremni rast je znatno veći nego kod lavina na kopnu, koje obično narastu četiri do osam puta u veličini i male su u usporedbi. To izaziva uvjerenje znanstvenika da velike lavine počinju kao veliki kolapsi padina.
Duboko ispod Zemljine kore pronađen je još jedan ocean: 'Tražili smo ovu skrivenu vodu desetljećima'
Sada znamo da podvodne lavine mogu započeti malene i rasti duž svog puta u katastrofalne događaje izvanredne snage. Ovi uvidi mogli bi promijeniti način na koji procjenjujemo geohazardni potencijal tih fenomena, te nas potaknuti da se više fokusiramo na put lavine, a ne na početnu zonu klizišta.
Čimbenici koji pokreću podvodne lavine
Učestalost ovih događaja ovisi o lokaciji. Podmorski kanjoni koji započinju relativno blizu ušća rijeka s velikim oborinama mogu iskusiti nekoliko manjih lavina godišnje. Drugi sustavi daleko od riječne aktivnosti, poput kanjona Agadir na sjeverozapadu Maroka, doživljavaju samo jednu divovsku lavinu svakih 10.000 godina.
Razni čimbenici mogu potaknuti podvodne lavine, uključujući potrese, plime, tajfune, poplave rijeka i čak vulkanske erupcije. Klimatske promjene će neke od ovih okidača učiniti češćima i intenzivnijima.
Međutim, okidači ne jamče da će se lavina dogoditi, niti su povezani s veličinom događaja. Primjerice, 1755. godine veliki potres pogodio je obalu Portugala uništavajući veći dio Lisabona i ubivši desetke tisuća ljudi, ali je uzrokovao samo malu podvodnu lavinu.
Neistraženi duboki ocean
S druge strane, veliki potres 1929. godine kod obale Newfoundlanda u Kanadi pokrenuo je najveću ikada dokumentiranu podvodnu lavinu. Moj tim i ja smo pomoću detaljnih istraživanja morskog dna i uzoraka sedimenta rekonstruirali svojstva ovog događaja, koji je putovao brzinom od 68 km/h, noseći koncentriranu mješavinu gromada, pijeska i mulja, i lomeći 11 podmorskih kabela na svom putu niz padinu.
Lavina je bila toliko velika da je izazvala tsunami, koji je ubio 28 ljudi duž lokalne obale. Ovo ostaje prva i jedina divovska podvodna lavina koja je izravno izmjerena lomom kabela.
Naše razumijevanje podvodnih lavina još je u povojima, ali istraživanja nastavljaju pružati nove uvide u to gdje se događaju, kako funkcioniraju i koliko su snažne i razorne. Ovi fascinantni događaji podsjećaju nas na mnoge tajne koje još uvijek leže skrivene unutar dubokog mora.