Zorica Đorđević, koja je ranije radila u trgovini u Srbiji, prvi put je čula za mogućnost odlaska na Aljasku od prijatelja, koji je naglasio izazove koje takav posao nosi, poput daljine i promjene okruženja. Nakon što se prijavila preko jedne niške agencije, dobila je priliku da 2022. godine započne svoj sezonu rada. Agencija joj je objasnila da je konkurencija velika, ali Zorica se nije predavala, te je konačno dobila priliku. Nažalost, otkrila je da je to bila posljednja godina kada su primali nove kandidate. "U zadnje tri godine nije bilo novih radnika iz Srbije među nama, a svaki put nas je sve manje. Mnogi su se zaposlili u Srbiji ili nisu mogli dobiti neplaćeno bolovanje od svojih poslodavaca," kaže Zorica za Mondo.

Proces prijave uključivao je ispunjavanje formulara i pokrivanje troškova kao što su zdravstveno osiguranje, američka viza i povratna avionska karta. Ovi troškovi se, međutim, vraćaju svima koji završe sezonu na Aljasci. "Iako smo morali platiti kartu, sve zavisi od tvrtke. Naša agencija ima dogovor s poslodavcem u Ketchikanu, gdje plaćamo putne troškove, ali se oni vraćaju uz prvu plaću," objašnjava Zorica.

Jedan od najtežih koraka bio je dobivanje američke vize. Zorica je prvi put išla na intervju u Beograd, a postupak je bio složen. "Mnoge žene nisu dobile vizu, ali ja sam imala sreće. Nakon što sam prvi put dobila vizu, svake sljedeće godine bilo je dovoljno podnijeti elektronički zahtjev," dodaje. Zorica trenutno radi u maloj tvrtki koja postoji već 70 godina, gdje osim radnika iz Srbije ima i Ukrajince, Meksikance i Filipince. "Filipinci su lokalci koji rade tijekom cijele godine, dok su Ukrajinci počeli dolaziti na sezonske poslove zbog rata," kaže Zorica. Također ističe da američki poslodavci sve više traže radnike iz Srbije zbog njihove reputacije.

Svi radnici iz Srbije rade preko američke agencije za inozemni rad koja dobiva dozvolu za zapošljavanje radnika s H-2B vizama. Ove se vize koriste za privremene sezonske poslove u SAD-u. "Svake godine ispunimo peticiju i dostavljamo popis radnika koje želimo," objašnjava Zorica. Sezona traje od kraja lipnja do kraja studenog, ali je ove godine bila nešto slabija zbog manjak ribe. "Prošle godine bila je odlična sezona, ali ove godine su nam rekli da će biti slabije zbog manje ribe," kaže Zorica. Poslodavci su im zahvalili na dolasku i obećali da će ih pozvati sljedeće godine.

Dobro iskustvo

Zarada se razlikuje ovisno o broju radnih sati. "Početna satnica je oko 17 dolara, a kako radite duže, tako raste i satnica. Prekovremeni rad plaća se 50 posto više," ističe Zorica. U srpnju i kolovozu, kada je najviše posla, često nema slobodnih dana. Radni dan počinje oko 7 ujutro, a završava oko 8 navečer, s pauzama za ručak i večeru. "Radim u dijelu koji se zove 'Fish House'. Čamci dolaze, sortiramo ribu. Radimo naporno, ali sve to na kraju isplati," objašnjava Zorica.

Zorica i kolegice dijele kuću koju im poslodavac osigurava. "Imamo prostranu kuću s dvije sobe i kuhinjom, a troškove smještaja ne plaćamo. Sami se brinemo za hranu," kaže Zorica. Cijene namirnica su više nego u Srbiji, što predstavlja izazov nakon dugog radnog dana. Poznavanje engleskog jezika može pomoći u komunikaciji na radnom mjestu. "Nastojao sam naučiti jezik kako bih olakšao posao. Poznavanje engleskog je prednost, ali nije nužno," dodaje Zorica.

Jedno doba dana najbolje je za doručkovanje, a gotovo nitko tada ne jede

Unatoč teškoćama, Zorica uživa u svom poslu. "Iako je promjena okruženja velika, lako sam se naviknula. Ne žalim zbog odlaska na Aljasku jer su uvjeti rada i zarada znatno bolji nego kod nas," zaključuje Zorica, naglašavajući da se planira vratiti i sljedećih godina.