Priča o čovjeku poznatom kao 'Charlie No-Face', odnosno Charlie-bez lica, koji je svijetlio zeleno nije samo priča koja se koristi za plašenje ljudi, on je zapravo bio stvarna osoba s vrlo uznemirujućom pozadinskom pričom.

Stanovnici Koppela, malog naselja u okrugu Beaver u Pennsylvaniji, često bi odlazili na noćne izlete kako bi pronašli čovjeka o kojem se pričalo. Urbana legenda postoji više od 100 godina i prenosi se generacijama, ali samo nekoliko ljudi zna njegovu pravu priču.

Strašna tragedija

Također poznat kao 'Zeleni čovjek', priča kaže da je on bio ili duh koji je hodao autocestama sa svjetlećom zelenom glavom ili da su mu se crte lica istopile nakon što je odrastao u bijedi.

On je savršen primjer da se knjiga ne sudi prema koricama. Navodno je riječ o dobrom, pametnom i toplom čovjeku. Zvao se Raymond Theodore Robinson i ostao je unakažen zbog čudne nesreće tijekom djetinjstva.

Robinson je rođen 1910. i u dobi od osam godina, tijekom šetnje sa sestrom i nekoliko prijatelja, približio se ptičjem gnijezdu na drvetu pored mosta Morado, napuštenog mosta izvan Beaver Fallsa.

Dobra duša

Znatiželjan da izbliza pogleda, Robinson se popeo na drvo, ali je tijekom penjanja dotaknuo žicu pod naponom koja je služila za napajanje vlakova na mostu. Strujni udar koji je pretrpio ozbiljno mu je unakazio crte lica, a zahvaćeni su mu nos, usne i oči.

Nije se očekivalo da će Robinson preživjeti, ali jest, iako je pretrpio ozljede koje su mu promijenile život. Urbana legenda nastala je nakon što je noću izlazio u šetnju tihom dionicom autoceste između Koppela i Nove Galileje. Povukao se iz normalnog života i rijetko su ga viđali tijekom dana zbog straha od reakcija ljudi na njegovo lice.

Postoji više teorija

Okrutni nadimak 'Charlie bez lica' dobio je zbog gubitka crta lica, dok je nadimak 'Zeleni čovjek' nastao jer se činilo da mu je lice svijetlilo nakon zamalo kobnog strujnog udara.

Neki mještani su pretpostavili da sjaj dolazi od rada u elektrani. Međutim, dokumentaristica koja je provela tri godine istražujući Robinsonovu tragičnu priču za film podijelila je drugačiju teoriju.

U razgovoru za Thrillist, Trisha York je izjavila: “Njegov nos je u biti bio otvorena rana cijeli život. Često bi se zarazio i zbog toga bi postao zelen." Robinson je prestao šetati noću tijekom kasnijih godina svog života. Povukao se u Gerijatrijski centar okruga Beaver gdje je umro 1985. u dobi od 74 godine.