Zahvaljujući radu stručnjaka za rekonstrukciju lica, "vampirica" iz 16. stoljeća, koja je sa kamenom ciglom u ustima sahranjena, ponovno je oživjela. Ova dugo mrtva žena, pronađena u masovnoj grobnici za žrtve kuge, možda je bila sumnjiva kao potencijalni prijenosnik bolesti kroz svoju "krvnu žeđ", što objašnjava potrebu za blokiranjem njezina zlog usta.

Tijelo je prvi put otkriveno 2006. godine tijekom iskopavanja grobnog mjesta na otoku Lazzaretto Nuovo u Venecijanskoj laguni. Otok, nekada korišten kao sanatorij za oboljele od kuge, postao je posljednje počivalište za velik broj ljudi koji su umrli tijekom izbijanja bolesti 1576. godine.

Unatoč tome što je prethodilo objavljivanju Drakule Brama Stokera više od 300 godina, ovaj period europske povijesti obilježen je porastom vampirske histerije dok su se seljaci počeli okretati nadnaravnim žrtvenim jarugama za smrtonosne bolesti koje su poharale kontinent. Teorija vampira širila se među talijanskim grobarima koji su redovito dolazili u kontakt s užasnim raspadajućim tijelima dok su otvarali masovna groblja kako bi dodali još tijela.

Znanstvenici su pronašli predmete 'izgubljenog grada': Sve upućuje na davno potopljeno mjesto

Analiza ženskog leša iz 2010. godine zaključila je da je cigla namjerno stavljena u ženina usta od strane grobara koji su primijetili da je "pojela" plahtu koja joj je bila preko lica.  Daljnja analiza kostiju ukazala je da je žena bila u šezdesetima kad je umrla i uglavnom je jela povrće i žitarice - dijeta koja ukazuje na niski društveni sloj. Iako ove informacije ne pridonose razumijevanju zašto je ova osoba mogla biti smatrana vampirom, naknadna istraživanja bacila su hladnu vodu na cijelu ideju sugerirajući da je cigla možda slučajno završila u ustima leša.

Rekonstruirali joj lice

Da bi rekonstruirao ženino lice, 3D dizajner i forenzički stručnjak Cícero Moraes prvo je nacrtao frontalni i lateralni pogled na lubanju, kao i zubne lukove, koristeći mjerenja i projekcije stvarne lubanje. Ovaj model zatim je digitalno oblikovan tako što je računalno spojen skeniranom tomografijom lica modernog pojedinca kako bi se prilagodio konturama drevne lubanje.

Iako je lice žene prvotno rekonstruirano od strane arheologa koji su prvi analizirali njezine ostatke 2009. godine, autori tog istraživanja rekli su za IFLScience da nisu podijelili svoje podatke s Moraesom. Nova facijalna aproksimacija je, čini se, temeljena na slikama kostura dostupnih na internetu te bi kao rezultat mogla biti manje točna od prvog pokušaja - koji je dobio široku pažnju nakon što je prikazan u dokumentarcu National Geographica.

Moraes je izradio repliku cigle od stiropora i proveo niz eksperimenata kako bi utvrdio može li se objekt namjerno umetnuti u usta žene nakon njezine smrti. Rezultati su pokazali da se cigla mogla staviti u usnu šupljinu bez oštećenja zuba ili mekih tkiva, iako još uvijek nije jasno je li to učinjeno namjerno ili ne. Istraživanje je objavljeno u časopisu OrtogOnline.