Znanstvenici imaju vrlo radikalno rješenje za veliku krizu: Pogledajte što žele upumpavati na dno mora
Znanstvenici su otkrili potencijalno rješenje za klimatsku krizu koje se nalazi na dnu oceana. Bazaltne stijene na morskom dnu imaju sposobnost zarobljavanja ugljikovog dioksida (CO2), uklanjajući taj plin koji zadržava toplinu iz naše atmosfere.
Zbog toga tim znanstvenika planira izgraditi plutajuće platforme na strateškim offshore lokacijama. Umjesto da izvlače naftu iz morskog dna, kao što to čine postojeće platforme, ove futurističke stanice bi ubrizgavale CO2 u morsko dno. Opremljene vlastitim vjetroturbinama, ove plutajuće stanice bi usisavale ugljikov dioksid iz zraka (ili čak iz morske vode) i pumpale ga u rupe na morskom dnu.
Znanstvenici su svoj projekt nazvali Solid Carbon jer, ako uspije kako očekuju, CO2 koji ubrizgaju zauvijek će ostati u obliku stijene na dnu oceana. "To čini pohranu ugljika vrlo trajnom i vrlo sigurnom," izjavio je Martin Scherwath, geofizičar i znanstvenik na projektu, za Business Insider. Za razliku od drugih tehnika pohrane, ne bismo se trebali brinuti o povratku ugljika u atmosferu i podizanju globalnih temperatura.
Treba samo nekoliko platformi
Ipak, još uvijek nije sigurno hoće li ove oceanske tvornice za uklanjanje ugljika raditi kako se očekuje. Prvo, znanstvenicima je potrebno oko 60 milijuna dolara za testiranje prototipa na moru. Procjenjuje se da bazaltne stijene diljem svijeta mogu trajno pohraniti više ugljika nego što sve Zemljine fosilne goriva mogu emitirati. Karte označene žutom bojom prikazuju potencijalne lokacije širom planeta.
Međutim, to ne znači da je sigurno nastaviti s nepromišljenim spaljivanjem fosilnih goriva. Ova strategija vjerojatno neće biti tehnološki, politički i ekonomski izvediva na svakoj lokaciji na karti. Također će biti spora i skupa za povećanje kapaciteta.
Unatoč tome, znanstvenici kažu da bi samo nekoliko platformi moglo napraviti veliku razliku. U bazenu Cascadia uz zapadnu obalu Kanade, blizu otoka Vancouver, ima mjesta za oko 20 godina globalnih emisija ugljika, prema Scherwathu. Tamo se nadaju provesti terenski test. "Razlog zašto je ta lokacija tako privlačna jest da je to vjerojatno mjesto na globusu o kojem znamo najviše, imamo najviše podataka, najviše znanstvenih ekspedicija i najviše studija o prirodi oceanskog dna," rekao je David Goldberg, geofizičar i profesor klimatskih znanosti i upravljanja ugljikom na Sveučilištu Columbia, koji razvija ovu ideju od 1997.
Veliki i skup poduhvat
Plan se temelji na kemijskoj reakciji koja se već prirodno događa. Bazaltne stijene su vrlo reaktivne, pune metala koji lako vežu CO2 i kemijski se kombiniraju s njim kako bi stvorili karbonatne minerale. Bazalt također obično ima pukotine i porozne dijelove, ostavljajući dovoljno prostora za nove karbonate.
U Islandu, projekt nazvan CarbFix dokazao je ovu tehnologiju u manjem mjerilu, otapajući CO2 u vodi i ubrizgavajući ga u podzemni bazalt. Unutar dvije godine, CO2 se mineralizira i postaje stijena duboko pod zemljom.
Ove oceanske tvornice za pohranu ugljika bile bi veliki i skupi poduhvat – upravo vrsta mega-projekta na koji ćemo možda morati posegnuti ako želimo vratiti planet na preindustrijske temperature. "Moramo pronaći novac. Mislim da nema drugog načina," rekao je Scherwath.
Projekt Solid Carbon nije zamjena za osnovne, hitne mjere koje stručnjaci za klimu diljem svijeta traže, uključujući zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije i smanjenje emisija ugljika iz naših prehrambenih sustava. Scherwath kaže da je ovo jedna od kasnijih opcija za hvatanje ugljika, koja će se koristiti desetljećima od sada kako bi se smanjilo globalno zagrijavanje za posljednjih nekoliko desetinki stupnja. No, kako bismo imali tu opciju, trebamo je početi razvijati sada.
'Trebat će vam svaka kap'
Prema izvješću Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine, svijet bi trebao uklanjati 10 milijardi tona CO2 svake godine kako bi dosegao neto nulte emisije do 2050. i imao bilo kakve šanse za ograničavanje globalnog zagrijavanja prema ciljevima Pariškog sporazuma.
Da bismo postigli taj cilj, "trebat će vam svaka kap," rekao je Goldberg. To može uključivati obnovu ekosustava koji prirodno pohranjuju ugljik, poput šuma i močvara, kao i hvatanje CO2 izravno iz atmosfere i pohranu plina pod zemljom u iscrpljenim naftnim i plinskim rezervama.
Problem s tim metodama je što ugljik može pobjeći, bilo kroz požare u šumama ili kroz napuštene naftne bušotine. Znanstvenici projekta Solid Carbon tvrde da je ugljik u stijenama na morskom dnu zarobljen tisućama godina. Također tvrde da u oceanu ima dovoljno prostora za povećanje kapaciteta i malo rizika od nezadovoljnih susjeda koji bi se protivili projektu. "Ovo je dobar dodatak drugim metodama, ali je također i najskuplji," rekao je Scherwath.
Razornu eksploziju u Tunguski možda je skrivila crna rupa? Bila je 1000 puta jača od atomske bombe
Za godinu, dvije
Demonstracija Solid Carbon projekta uključivala bi slanje broda s unaprijed zarobljenim CO2, bušenje rupe u morskom dnu i ubrizgavanje plina tamo. Koristili bi postojeću mrežu kabela za praćenje lokacije i provjeru curenja plina.
Problem je financiranje. Grupa je aplicirala za federalne grantove u SAD-u i Kanadi, kao i za sredstva iz zaklada, prema Goldbergu. Do sada nisu uspjeli osigurati 60 milijuna dolara potrebnih za provođenje pilot projekta.
Goldberg sumnja da je to djelomično zbog toga što nema jasnog načina za zaraditi novac od hvatanja ugljika i njegovog skladištenja na morskom dnu. "Mislim, klimatske promjene su toliko skupe," rekao je Scherwath. "Način na koji treba razmišljati o tome možda je sličan tretmanu otpadnih voda u gradovima, kao nešto što se jednostavno mora obaviti." Ako bi imali novac, Goldberg vjeruje da bi mogli započeti s pilot projektom za godinu ili dvije.