Zemlja bi uskoro mogla biti suočena s razornom sunčevom superolujom, prirodnim fenomenom koji bi mogao izazvati posljedice veće od milijarde atomskih bombi, upozoravaju znanstvenici. Najnovija studija, provedena uz pomoć podataka NASA-ine misije Kepler, pokazuje da su ovakvi događaji daleko češći nego što se ranije mislilo – umjesto jednom svakih 1.000 do 10.000 godina, superoluje bi mogle nastupati svakih 100 godina.

Što su sunčeve superoluje?

Superoluje su snažne eksplozije sunčevog zračenja i materijala koje oslobađaju energiju toliko veliku da je gotovo nemjerljiva – oko 10^27 džula. Takva energija je više od 100 puta jača od tzv. Carringtonovog događaja iz 1859. godine, kada je snažna geomagnetna oluja izazvala prekid rada telegrafskih mreža i čak zapalila papir u nekim uredima.

Kad bi danas Zemlju pogodila oluja takve snage, posljedice bi bile daleko ozbiljnije zbog ovisnosti o tehnologijama poput satelitskih komunikacija i električnih mreža. Prema znanstvenicima, superoluje bi mogle izazvati preopterećenje energetskih mreža, izbaciti satelite iz orbite, paralizirati globalne komunikacije i prizemljiti zrakoplove širom svijeta.

Novi podaci otkrivaju veću učestalost superoluja

Istraživanje provedeno u Max Planck institutu (MPI) za proučavanje Sunčevog sustava otkriva da su sunčeve superoluje daleko češće nego što su ranije procjene sugerirale. Znanstvenici su analizirali podatke s više od 56.450 zvijezda sličnih našem Suncu prikupljenih tijekom četverogodišnje misije Kepler. Podaci su ekvivalentni 220.000 godina solarne aktivnosti i pokazuju da bi svaka od tih zvijezda mogla proizvesti superoluje svakih stotinjak godina.

Znanstvenici zapanjeni prizorima snimljenim na Suncu: Pogledajte kakve su strukture vidjeli na površini

"Sunčeve zvijezde sklone su ovakvim superolujama mnogo češće nego što smo očekivali," ističe dr. Valeriy Vasilyev, vodeći autor studije. Ranije procjene, koje su sugerirale učestalost od tisuću ili više godina, oslanjale su se na manje precizne podatke.

Kako znanstvenici analiziraju prošlost Sunčevih aktivnosti?

Dokazi o prethodnim superolujama zabilježeni su u geološkim slojevima Zemlje. Na primjer, prisutnost radioaktivnog izotopa ugljika C14 u godovima stabala i slojevima drevnog leda ukazuje na pojavu snažnih solarnih čestica koje su udarile u Zemlju. Korištenjem tih metoda, znanstvenici su identificirali pet ekstremnih solarnih događaja u posljednjih 12.000 godina, uključujući najrazorniji zabilježeni događaj iz 775. godine.

Ipak, takva istraživanja pokazuju nižu učestalost – otprilike jednom svakih 1.500 godina – što bi moglo podcijeniti stvarnu učestalost superoluja, ističe profesor Ilya Usoskin sa Sveučilišta u Ouluu, Finska. "Još uvijek nije jasno prate li koronalne mase izbačene tijekom superoluja uvijek ekstremni solarni događaji i kako su povezani."

Opasnosti za moderne tehnologije

Moderni svijet ovisi o satelitima, GPS sustavima i električnim mrežama koje superoluje mogu ozbiljno ugroziti. Velike geomagnetne oluje već su izazvale velike prekide – primjerice, 1989. godine oluja je isključila struju u Quebecu na devet sati, dok je 2003. godine slično poremećaj izazvao gubitak struje u Švedskoj.

Što bi se dogodilo Zemlji da Sunce odjednom umre? Pogledajte kakav bi nas užas zadesio

Superoluje posebno ugrožavaju satelite koji se nalaze izvan zaštitnog omotača Zemljine atmosfere. Ionizirajuće zračenje može oštetiti komunikacijske sustave, dok povećani atmosferski otpor može izbaciti satelite iz orbite.

Pripreme za budućnost

Kako bi se ublažile potencijalne katastrofe, Europska svemirska agencija (ESA) planira lansirati satelit Vigil 2031. godine. Vigil će biti pozicioniran pod kutom od 60 stupnjeva prema Suncu, pružajući ranu detekciju solarnih oluja i omogućujući potrebne mjere poput isključivanja mreža i satelita prije nego što val energije pogodi Zemlju.

Unatoč pripremama, znanstvenici upozoravaju da je teško predvidjeti kada će se sljedeća superoluja dogoditi. "Novi podaci podsjećaju nas da su čak i najekstremniji solarni događaji dio prirodnog ponašanja Sunca," zaključuje dr. Natalie Krivova iz MPI-ja.

Dok Sunce nastavlja s eruptivnim ponašanjem tijekom svog 11-godišnjeg ciklusa, znanstvenici naglašavaju važnost stalnog praćenja i razumijevanja solarnog ponašanja kako bi se smanjio rizik od globalnih posljedica.