Jedno od najpoznatijih čuda iz Novog zavjeta – kada je Isus na svadbi u Kani Galilejskoj pretvorio vodu u vino – moglo bi se, prema tvrdnjama arheologa, dogoditi na sasvim drugom mjestu od onog koje danas posjećuju tisuće hodočasnika.

Naime, novi nalazi s lokaliteta Khirbet Qana, ruševnog sela udaljenog osam milja (oko 13 kilometara) sjeverozapadno od Nazareta, ukazuju na to da bi se upravo ondje mogla nalaziti prava Kana Galilejska, a ne u obližnjem Kafr Kanni, koji stoljećima uživa status svetog mjesta.

Tihi svjedoci prošlosti

Istraživanja započeta još 1998. godine pod vodstvom pokojnog profesora Douglasa Edwardsa, a kasnije nastavljena pod nadzorom dr. Toma McCollougha sa Centra College, otkrila su niz dokaza da je Khirbet Qana bila značajna židovska naseobina između 323. pr. Kr. i 324. godine nove ere.

Arheolozi su na tom lokalitetu pronašli ostatke sinagoge ili učionice (Beth Midrash) iz rimskog razdoblja, kao i šest kovanica iz vremena židovske Makabejske pobune. Uz to, otkriveno je i nekoliko židovskih kupališta (miqva’ot), što potvrđuje prisutnost religiozno aktivne židovske zajednice.

Posebno značajni su ranokršćanski ostaci pronađeni u podzemnim pećinama, uključujući crkve iz bizantskog i križarskog razdoblja (od 415. do 1217. godine). Neke od prostorija ukrašene su žbukom i grafitima s križevima, imenima hodočasnika, pa čak i natpisom “Kyrie Iesou” (Gospodine Isuse).

U jednoj od pećinskih prostorija arheolozi su pronašli oltar izrađen od preokrenutog poklopca sarkofaga, iznad kojeg se nalazila polica s dvije velike kamene posude – koje su, prema vjerovanju ranih kršćana, mogle biti upravo one u koje je Isus pretvorio vodu u vino.

„Bilo je mjesta za još četiri posude. Ukupno šest, baš kao u evanđeoskom izvještaju“, piše dr. McCollough u časopisu Biblical Archaeology Review. „Sve to sugerira da je Khirbet Qana vrlo rano smatrana novozavjetnom Kanom.“

Tradicionalna Kana možda je odabrana iz praktičnih razloga

Većina hodočasnika i turista danas posjećuje Kafr Kannu, naselje smješteno samo pet kilometara sjeveroistočno od Nazareta. Tamo se nalazi crkva „Vjenčanja u Kani“ koja tvrdi da posjeduje izvorne posude iz Isusova čuda.

No dr. James Tabor, bibličar i arheolog s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, smatra da je Kafr Kanna odabrana tek u srednjem vijeku iz pragmatičnih razloga, a ne na temelju stvarnih povijesnih činjenica.

„Hodočasnici koji su dolazili u Nazaret željeli su vidjeti i Kanu, ali nisu bili spremni penjati se na teško pristupačne brežuljke pod srednjoistočnim suncem“, kaže dr. Tabor. „Bilo je jednostavnije posjetiti mjesto samo nekoliko kilometara dalje – i nazvati ga Kanom.“

Problem je, tvrdi dr. Tabor, što nijedno arheološko istraživanje nije pronašlo dokaze o židovskoj naseljenosti ispod Kafr Kanne iz razdoblja Rimskog Carstva, što znatno umanjuje vjerojatnost da je riječ o autentičnom lokalitetu iz evanđeoskog izvještaja.

Povijesna i osobna važnost Kane za Isusa?

Evanđelje po Ivanu navodi da je Isus bio na svadbi u Kani, kada mu je majka Marija rekla da je nestalo vina. Tada je Isus uzeo šest posuda za obredno pranje i vodu pretvorio u vrhunsko vino, što su i gosti prepoznali: „Svatko prvo poslužuje dobro vino, a kada se ljudi napiju, lošije; ti si sačuvao najbolje za kraj.“

Dr. Tabor ističe kako iz tzv. signalnog izvora, ranije verzije priče koju je kasnije preradio evanđelist Ivan, proizlazi da je Kana bila možda i svojevrsna baza prve Isusove zajednice – pa čak i osobno utočište samog Isusa.

U tekstu se spominje i da je Isusov učenik Natanael bio iz Kane, a činjenica da je Marija sudjelovala u organizaciji vjenčanja može ukazivati na obiteljsku povezanost s domaćinima, možda čak i na svadbu jednog od Isusove četvorice braće.

Nakon što je izbačen iz jeruzalemskog hrama zbog istjerivanja mjenjača novca, Isus se – prema istoj verziji – vratio u Kanu, što dodatno naglašava osobnu povezanost s tim mjestom.

Kakvo je bilo vino koje je Isus napravio?

Ako ste se ikada pitali kakvog je okusa bilo vino koje je Isus poslužio na svadbi – ili ono na Posljednjoj večeri – odgovor daje dr. Paulina Komar, arheologinja i stručnjakinja za rimska vina sa Sveučilišta u Varšavi.

„Rimljani su znali proizvesti dobro vino, ali to je bilo posve drugačije od današnjih vina“, kaže dr. Komar. Umjesto da odležava u drvenim bačvama, vino se tada čuvalo u glinenim amforama, često zakopanim pod zemlju, što mu je davalo arome sušenog voća, pekmeza od marelica i orašastih plodova, slične modernom sherryju.

S obzirom na korištenje divljih kvasaca i vrlo slatkog grožđa, rimsko vino imalo je i veći udio alkohola – od 15 do 16 posto. Često se začinjalo biljem i začinima poput papra, timijana, ruže i pelina.

Za siromašne, kao i rimske vojnike i robove, bilo je rezervirano piće poznato kao posca – vino gotovo pretvoreno u ocat, pomiješano s morskom vodom.

Kana kao mjesto susreta povijesti, vjere i znanosti

Novo otkriće u Khirbet Qani moglo bi preoblikovati višestoljetnu predodžbu o jednom od najvažnijih događaja iz Isusova života. Uz snažnu arheološku potporu, Khirbet Qana ne samo da pruža vjerojatnu povijesnu pozadinu evanđeoske priče, već nas i podsjeća na složenost odnosa između vjere, tradicije i znanstvenih dokaza.

I dok hodočasnici i dalje hrle u Kafr Kannu, možda je vrijeme da nova otkrića dobiju zasluženo mjesto u suvremenom vjerskom dijalogu – kao podsjetnik da istina katkad leži skrivena u pećinama prošlosti.