Grupa uglednih znanstvenika zapanjuje otkrićem: 'Kroz vaš boravak možda prolaze male crne rupe'

Crne rupe su među najrazornijim i najzagonetnijim objektima u svemiru, no nova znanstvena otkrića sugeriraju da bi tisuće sićušnih, tzv. primordijalnih crnih rupa mogle svakodnevno prolaziti kroz Zemlju – pa čak i kroz vaše tijelo – a da to nikada ne primijetite.
Prema nekim izračunima, čak 1.000 takvih crnih rupa može godišnje proći kroz svaki kvadratni metar planeta, uključujući i vašu kuću, stol ili glavu.
Što su zapravo primordijalne crne rupe?
Za razliku od supermasivnih crnih rupa koje gutaju zvijezde i oblikuju galaksije, primordijalne crne rupe nastale su u prvim trenucima Velikog praska, prije nego su se formirale prve zvijezde.
Dr. De-Chang Dai, istraživač crnih rupa sa Sveučilišta Yangzhou u Kini, objašnjava: “Primordijalne crne rupe su crne rupe stvorene neposredno nakon Velikog praska. U to vrijeme temperatura i gustoća energije bile su izuzetno visoke.”
Male “džepove” previše guste tvari tada su ekstremne sile stisnule u mikroskopske singularitete, veličine atoma vodika, ali mase koja može varirati od bakterije do srednje velikog asteroida.
Zašto su znanstvenici toliko zainteresirani za ove crne rupe?
Znanstvenici vjeruju da bi primordijalne crne rupe mogle biti jedan od najboljih kandidata za tamnu tvar – misterioznu supstancu koja čini čak 27% svemira, ali je ne možemo izravno vidjeti niti detektirati.
Kako objašnjava profesor Dejan Stojković sa Sveučilišta u Buffalu: “S obzirom na sve dosadašnje neuspjehe u traženju tamne tvari, primordijalne crne rupe čine se najmanje egzotičnim objašnjenjem.”
Budući da te crne rupe ne isijavaju energiju i vrlo ih je teško detektirati, a istovremeno imaju veliku masu, one se savršeno uklapaju u profil tamne tvari.
Koliko ih ima u našem Sunčevom sustavu?
Fizičarka dr. Sarah Geller sa Sveučilišta California Santa Cruz tvrdi da, ako ove crne rupe čine svu tamnu tvar, onda bi njihova masa bila oko milijardu milijardi grama, otprilike kao asteroid.
“U tom slučaju, barem jedna bi se nalazila unutar udaljenosti od 5 astronomskih jedinica od Sunca – što je otprilike orbita Jupitera”, objašnjava dr. Geller.
Valentin Thoss, istraživač crnih rupa sa Sveučilišta u Münchenu, dodaje: “Ako im je masa oko deset bilijuna tona, mogli bismo očekivati nekoliko desetaka unutar planetarne zone Sunčevog sustava.”
U tom slučaju, jedna bi mogla proletjeti pored Zemlje svakih 20 godina na udaljenosti od 200 milijuna kilometara – što je približno udaljenost između Zemlje i Sunca.
Jesu li opasne? Što se događa ako vas crna rupa pogodi?
Ideja da bi vas mogla “pogoditi” crna rupa možda zvuči zastrašujuće, ali sve ovisi o njezinoj masi. Ako su crne rupe teške samo deset mikrograma, kao što predlaže profesor Stojković, onda nema razloga za zabrinutost.
“1000 prolazaka godišnje po kvadratnom metru nije strašno jer je 10 mikrograma masa bakterije”, objašnjava Stojković. “Takve crne rupe bi prošle kroz tijelo bez da poremete stanice, a kamoli da uzrokuju štetu.”
No, što su crne rupe masivnije, to je manja šansa da nas pogode – ali potencijalna šteta je veća. Putujući brzinom od 300 km/s, crna rupa mase kao asteroid mogla bi proletjeti kroz Zemlju u nekoliko sekundi – stvarajući uski tunel i možda neobične seizmičke signale, ali inače ne bi ostavila trag.
Ako bi, pak, takva crna rupa prošla kroz čovjeka, posljedice bi bile opasne. Dr. Geller objašnjava: “Najvjerojatnije to ne bi bilo dobro za vaše zdravlje. Iako bi ostavila sićušnu rupu, mogla bi vam prenijeti dovoljno energije da vas ‘odbaci’.”
Prema prethodnim izračunima, crna rupa mase sedam bilijuna tona mogla bi udariti s jačinom metka ispaljenog iz pištolja kalibra .22 – dovoljno da pokida organe, razori tkivo i uništi mozak.
Srećom, ovakvi scenariji su nevjerojatno rijetki
Unatoč fascinantnoj i potencijalno zastrašujućoj prirodi ovih objekata, šanse da ih sretnete su gotovo nula.
“U praksi, šanse da vas pogodi primordijalna crna rupa toliko su male da je vjerojatnije da iz aviona bacite kikiriki i pogodite točno jedno travno vlatište veličine milijun nogometnih igrališta”, zaključuje dr. Geller.