Djevojka je bacila kameru na dno oceana: 'Gledajte kako je snažno, razbacuje ga po dnu'

Naime, videozapis snimljen kamerom GoPro izazvao je pravi val nelagode među korisnicima interneta – i to ne zato što se nešto strašno dogodilo, već upravo suprotno – jer se gotovo ništa nije dogodilo.
Amerikanka Alexis Westland, zaljubljenica u jedrenje, odlučila je tijekom jedne trening vožnje u blizini kalifornijske Marine del Rey spustiti svoju vodootpornu kameru u more kako bi zabilježila podvodni svijet. Iako nije otkrila točne koordinate, jasno je da se radi o akvatoriju koji vodi prema Tihom oceanu – najvećem i najdubljem oceanu na svijetu.
Kamera je ostavljena na morskom dnu nekoliko sati, ali ono što je snimljeno – ili bolje rečeno, ono što nije snimljeno – izazvalo je neočekivane reakcije. Više od 230 tisuća ljudi pogledalo je snimku, a komentari su mahom izražavali tjeskobu i jezu.
Doktorica otkrila novi način rashlađivanja i genijalan je: 'Trebat će vam tava i komad leda'
U 12 minuta snimke gotovo da nema ni traga morskom životu. Kamera polako tone kroz mutne, zelene slojeve vode, dok na dnu mirno leži na pijesku koji se lagano pomiče. Nema riba, nema rakova, nema algi – samo sablasna tišina i gotovo hipnotizirajuća praznina. Mnoge je upravo ta tišina najviše uznemirila.
Zanimljiva snimka
Najintrigantniji element snimke zapravo nije slika, već – zvuk. Tijekom cijelog videa čuje se neobično zujanje. Alexis je u opisu videa priznala da ni sama ne zna o čemu je riječ, ali da ga je čula i nakon što je krenula dalje svojim putem na jedrilici. "Zanima me što je to bilo," napisala je.
Korisnici su brzo ispunili komentare svojim teorijama i doživljajima. Neki su priznali da ih je snimka ispunila nelagodom, drugi su govorili o vlastitom strahu od oceana, a treći su ponudili tehnička objašnjenja. Spominjalo se sve – od dubokomorskih jakih struja koje pomiču kameru, preko zvukova bušilica i naftnih platformi, pa sve do komentara da "zvuči kao da netko kosi travu pod vodom".
Snimka je postala savršen prikaz onog instinktivnog ljudskog straha od nepoznatog, nevidljivog i nepomičnog. Iako nema ni čudovišta, ni drame, ni pokreta – upravo to "ništa" bilo je više nego dovoljno da mnoge preplavi nelagoda.