Mjesec se sve više udaljava od Zemlje: Astronaut otkriva što će nam se dogoditi ako ode predaleko
Mjesec, naš najbliži svemirski susjed i vječna inspiracija čovječanstva, iz godine u godinu se polako udaljava od Zemlje – za gotovo 4 centimetra. Iako se taj proces čini beznačajnim, posljedice na naš planet i život kakav poznajemo nisu nimalo zanemarive. Znanstvenici objašnjavaju kako plime, oseke i sama duljina dana ovise upravo o tom tihom, ali neumoljivom kozmičkom plesu.
Znanstvenici su utvrdili da se Mjesec godišnje udaljava od Zemlje za oko 3,8 centimetara. Razmak mjere laserskim zrakama koje odbijaju od ogledala postavljenih na površinu Mjeseca tijekom misija astronauta i svemirskih sondi. Analizom vremena potrebnog da se svjetlost vrati na Zemlju moguće je s nevjerojatnom točnošću pratiti ove promjene.
Prosječna udaljenost iznosi oko 385.000 kilometara, ali varira i do 20.000 km zbog eliptične orbite. Upravo zato su neki „punomjesečarski“ prizori veći i svjetliji od drugih – poznati kao supermjeseci.
Što kaže znanost: posljedice udaljavanja
Astronaut i istraživač astrofizike Steven Dickerby za ScienceAlert ističe: „Praćenje kako se Mjesec i Zemlja kreću kroz milijarde godina pomaže nam da bolje razumijemo njihovu prošlost i razvoj od samog nastanka, prije 4,5 milijardi godina.“
No, zašto se Mjesec uopće udaljava? Ključ leži u – plimama i osekama.
Plime i oseke – gravitacijski ples Zemlje i Mjeseca
Gravitacija Mjeseca stvara razliku u silama između dijela Zemlje okrenutog prema njemu i suprotne strane. Tako nastaju plimne sile koje podižu oceane i stvaraju dva ispupčenja vode. Dok se Zemlja okreće, ispupčenja „prate“ Mjesec, ali uvijek su malo ispred njega jer se naš planet okreće brže nego što Mjesec obilazi.
Ta ispupčenja djeluju gravitacijom na Mjesec, gurajući ga unaprijed i time povećavajući njegovu orbitalnu brzinu i udaljenost. Posljedica za Zemlju? Ona postupno gubi rotacijsku energiju – dani postaju nešto duži, iako je efekt iznimno malen: 3,8 cm udaljavanja godišnje znači samo 0,00000001% u odnosu na ukupnu udaljenost.
Primjeri ovih plimnih razlika jasno su vidljivi u gradovima poput New Yorka ili Los Angelesa, gdje more može varirati i do 1,5 metara.
Kako je izgledao Mjesec u prošlosti?
Mjesec je nastao nakon sudara mlade Zemlje s protoplanetom veličine Marsa, pri čemu je izbačeni materijal formirao prirodni satelit. Nekada je bio znatno bliži, pa bi izgledao ogroman na nebu.
Analize fosilnih školjki pokazale su da su pred kraj doba dinosaura, prije 70 milijuna godina, dani trajali oko 23,5 sata – upravo kako predviđaju astronomski modeli.
Što nas čeka u budućnosti?
Hoće li se Mjesec udaljavati zauvijek? Teoretski, za desetke milijardi godina mogao bi se postići tzv. plimni zaključak – kada bi se Zemlja okretala jednako dugo koliko Mjesecu treba da obiđe naš planet. Tada bi prestalo njegovo udaljavanje.
No, do toga nikada neće doći. Za oko milijardu godina Sunce će postati sjajnije i isparit će oceane, čime će nestati plimnih sila koje guraju Mjesec. A nekoliko milijardi godina kasnije, naše će Sunce ući u fazu crvenog diva i vjerojatno uništiti i Zemlju i Mjesec.
Mjesec se svake godine udaljava, no taj proces toliko je spor da će naši dani, plime i pomrčine ostati nepromijenjeni još milijunima godina. Do tada, ostaje nam uživati u prizorima noćnog neba i znati da svjedočimo dugotrajnom kozmičkom plesu između Zemlje i njezina jedinog prirodnog satelita.
Samo danas moći ćete vidjeti super rijetki Plavi mjesec: Evo gdje ga možete gledati i u koliko sati
