Znanstvenici su nakon 100 godina otkrili tajnu 'Krvavog vodopada' na Antarktici

Ovaj fenomen, poznat kao "Krvavi slapovi", desetljećima je bio predmet brojnih istraživanja, a novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Antarctic Science donosi dosad najpotpunije objašnjenje njegova nastanka. Time je riješen još jedan dio znanstvene zagonetke koja traje više od jednog stoljeća.
Prva pretpostavka pokazala se pogrešnom
"Krvave slapove" prvi je opisao australski geolog Griffith Taylor tijekom ekspedicije na Antarktiku 1911. godine. U to je vrijeme pretpostavio da crvenu boju uzrokuju alge zarobljene u ledu, zbog čega je lokacija i dobila svoje danas poznato ime.
Kasnija istraživanja pokazala su da ta teorija nije bila točna.
Tajna se skriva duboko ispod ledenjaka
Prema rezultatima najnovijeg istraživanja, crvena voda dolazi iz iznimno slane otopine bogate željezom koja je ostala zarobljena ispod sjevernog dijela ledenjaka Taylor najmanje 1,5 milijuna godina.
Znanstvenici objašnjavaju da je riječ o drevnom džepu morske vode koji je ostao zarobljen kada se ledenjak tijekom svog napredovanja proširio preko tog područja i potpuno ga zatvorio ispod debelih slojeva leda.
Tijekom milijuna godina voda je postajala sve slanija, zbog čega se više ne ponaša poput obične vode. Visoka koncentracija soli omogućuje joj da ostane u tekućem stanju čak i pri ekstremno niskim temperaturama Antarktike.
Kada dospije na površinu i dođe u dodir s kisikom iz zraka, željezo iz vode oksidira, odnosno prolazi isti kemijski proces koji uzrokuje nastanak hrđe. Upravo zato voda poprima karakterističnu tamnocrvenu boju.
Otkriven tajni kanal dug oko 300 metara
Jedno od najvećih pitanja bilo je kako se voda uopće može kretati kroz toliko hladan i debeli ledenjak.
Odgovor je stigao 2017. godine kada je tim istraživača sa Sveučilišta Fairbanks pomoću radarskih mjerenja otkrio mrežu kanala unutar ledenjaka dugu oko 300 metara. Kroz te kanale slana voda pod tlakom polako putuje iz dubine prema površini, prenosi Science Alert.
Istraživači navode da visoka koncentracija soli znatno snižava točku smrzavanja vode. Osim toga, kada se dio vode počne smrzavati, oslobađa se toplina koja zagrijava okolni led i pomaže održavanju kanala otvorenima.
Zbog toga se ledenjak Taylor danas smatra najhladnijim poznatim ledenjakom na svijetu kroz koji kontinuirano teče tekuća voda.
Ispod leda skriva se cijeli mikrobni svijet
Možda još fascinantnije od same crvene vode jest ono što se nalazi duboko ispod ledene površine.
Na stotinama metara dubine, u potpunom mraku, bez kisika i sunčeve svjetlosti, više od milijun godina opstaje cijela zajednica mikroorganizama.
Za razliku od većine poznatih oblika života, ti mikrobi ne koriste sunčevu energiju niti kisik. Umjesto toga energiju dobivaju iz sulfata, što im omogućuje preživljavanje u ekstremnim uvjetima kakvi gotovo nigdje drugdje ne postoje.
Mikrobiologinja Jill Mikucki sa Sveučilišta Tennessee godinama je pokušavala prikupiti uzorke ove vode. Kada je u tome napokon uspjela, laboratorijske analize potvrdile su postojanje aktivnog mikrobnog ekosustava skrivenog ispod ledenjaka.
Znanstvenici prvi put pratili trenutak izbijanja vode
Najnovije istraživanje vodio je Peter Doran sa Sveučilišta Louisiana State, a posebnu vrijednost rada predstavlja činjenica da su znanstvenici gotovo slučajno uspjeli zabilježiti trenutak kada je voda izbila na površinu.
Tijekom rujna 2018. na području ledenjaka Taylor istodobno su radila tri različita sustava za praćenje:
GPS postaja koja je pratila pomicanje ledenjaka
kamera koja je svakodnevno fotografirala "Krvave slapove"
senzori koji su mjerili temperaturu obližnjeg jezera.
Iako nijedan instrument nije bio postavljen upravo radi praćenja izbijanja vode, njihovi podaci pokazali su što se događa tijekom tog procesa.
Tijekom izljeva površina ledenjaka spustila se za oko 15 milimetara, njegovo napredovanje usporilo se za gotovo 10 posto, temperatura vode naglo je pala, a na površini su se pojavile nove crvene pruge.
Time su znanstvenici prvi put izravno promatrali kako se ledenjak fizički mijenja dok ispušta zarobljenu slanu vodu.
Otkriće bi moglo pomoći u potrazi za izvanzemaljskim životom
Zaključak istraživanja pokazuje da se ispod ledenjaka tlak slane vode postupno povećava. Kada dosegne određenu razinu, voda probija prema površini u obliku povremenih izljeva. Nakon toga sustav se ponovno stabilizira i ciklus počinje ispočetka.
Znanstvenici sada žele dugoročno pratiti "Krvave slapove" kako bi utvrdili mijenjaju li se učestalost i snaga tih izljeva tijekom vremena, što bi moglo pružiti nove informacije o promjenama unutar ledenjaka Taylor.
Istodobno, ovaj jedinstveni sustav postao je važan model za područje astrobiologije. Budući da mikroorganizmi uspijevaju preživjeti u potpunom mraku, bez kisika i sunčeve svjetlosti, istraživači vjeruju da bi slični oblici života mogli postojati i u ledenim podzemnim okruženjima na Marsu ili na nekim ledenim mjesecima Sunčeva sustava.