Upravo je to pitanje otvorila Facebook stranica Halo, inspektore, uspoređujući hrvatsku praksu s primjerima drugih europskih država.

Prema objavi, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Latvija, Estonija i Mađarska imaju zakonski uređen neradni Badnjak, a Božićni blagdani u tim zemljama obuhvaćaju tri povezana dana odmora – 24., 25. i 26. prosinca.

Hrvatska, za razliku od njih, još uvijek nema takvo rješenje.

U objavi se pritom postavlja pitanje kako je moguće da se u zemlji u kojoj se gotovo 80 posto stanovništva izjašnjava kao katolici, a obitelj, tradicija i Božić zauzimaju važno mjesto u društvu, Badnjak pretvorio u jedan od najintenzivnijih dana za kupnju i potrošnju.

Autori objave smatraju da se upravo tada najbolje vidi nesrazmjer između vrijednosti koje se javno ističu i stvarnosti u kojoj brojni zaposlenici nemaju dovoljno vremena za pripremu obiteljskog Božića.

Trgovački centri puni su kupaca, a radnici nemaju vremena za vlastite obitelji

U objavi Halo, inspektore posebno se upozorava na položaj zaposlenika koji na Badnjak rade u trgovinama i pratećim djelatnostima.

Blagajnice, skladištari, dostavljači, vozači i brojni drugi radnici tijekom tog dana suočavaju se s velikim opsegom posla, gužvama i pritiskom kupaca koji posljednje pripreme ostavljaju za zadnji trenutak.

Dok građani obilaze trgovačke centre i pune košarice namirnicama za blagdanski stol, zaposlenici, kako se navodi u objavi, doslovno padaju s nogu od posla.

Istodobno, autori objave kritiziraju državu zbog njezina odnosa prema takvoj praksi. Smatraju da državni proračun profitira od velikog prometa i PDV-a koji se slijeva u blagajnu, dok saborski zastupnici o toj temi uglavnom šute, među ostalim i zato što su u to vrijeme na zimskom odmoru.

Posebno se prozivaju veliki trgovački lanci, osobito međunarodni, za koje se tvrdi da najviše profitiraju od intenzivne kupnje na Badnjak.

Prema autorima objave, trgovački lanci redovito ističu kako im svaki neradni dan donosi gubitak milijunskih prihoda. Vlada im, smatraju, izlazi ususret zbog poreznih prihoda, dok sindikati svake godine upozoravaju na nepravdu prema zaposlenicima, ali bez značajnijih promjena.

Tako se, zaključuju, ista rasprava ponavlja iz godine u godinu.

Istraživači spustili teleskop 2.4 km u Sredozemno more: Htjeli su provjeriti Einsteinovu teoriju i ostali u šoku

Zašto se na Badnjak uopće otvaraju velike zgrade i troše goleme količine energije?

Jedan od zanimljivijih argumenata iz objave odnosi se na potrošnju energije tijekom Badnjaka.

Naime, proizvodni pogoni, uredi, banke i državne službe u Hrvatskoj toga dana uglavnom rade skraćeno, najčešće do podneva ili najkasnije do 13 sati. Veliki trgovački lanci uglavnom ostaju otvoreni do 16 ili 17 sati.

Zbog toga Halo, inspektore postavlja pitanje koliko je takav raspored rada uopće racionalan.

Velike poslovne zgrade, uredi i trgovački centri satima se griju, rasvjeta ostaje uključena, a pritom se troše znatne količine energije i drugih resursa. Zaposlenici istodobno rade pod pritiskom, a građani se suočavaju s gužvama u gradovima i na prometnicama.

U objavi se upozorava da mnogi radnici na kraju odrađuju tek nekoliko sati rada, i to u uvjetima povećanog stresa, dok dio zaposlenika zbog različitih okolnosti toga dana praktički nema punu radnu obvezu.

Zato se predlaže drukčiji pristup: da se već 23. prosinca navečer poslovni sustavi zatvore i ugase, a da cijela zemlja 24. prosinca odmara.

Takvo bi rješenje, smatraju u Halo, inspektore, bilo ekološki održivije i ekonomski opravdanije, a građanima bi omogućilo da Badnjak posvete pripremi za obilježavanje Isusova rođenja i obiteljskom okupljanju.

Strani trgovački lanci u Hrvatskoj, a drukčija pravila u njihovim matičnim zemljama?

Poseban dio objave posvećen je velikim međunarodnim trgovačkim lancima koji u Hrvatskoj ostvaruju značajne prihode i profite.

Autori upozoravaju na, kako smatraju, dvostruke standarde: dok se u matičnim zemljama tih kompanija često naglašavaju zelena tranzicija, energetska učinkovitost i obiteljske vrijednosti, u Hrvatskoj se zaposlenike zadržava na radnim mjestima gotovo do posljednjih sati Badnjaka.

Pritom se ističe psihički pritisak kojem su izloženi radnici na blagajnama, dok njihove obitelji kod kuće same pripremaju blagdanski stol i organiziraju odlazak na polnoćku.

Upravo zato objava otvara i pitanje trebaju li hrvatski političari napokon reagirati te omogućiti zaposlenicima da blagdane provedu u skladu s vrijednostima koje se u društvu često ističu.

Autori smatraju da bi Hrvatska, koja se prema Ustavu definira kao socijalna država, trebala ozbiljnije zaštititi obiteljske i društvene vrijednosti.

Kako su druge europske države uvele neradni Badnjak?

U objavi je posebno opisana povijest uvođenja neradnog Badnjaka u sedam država Europske unije. Zanimljivo je da se velik dio tih promjena dogodio nakon pada Željezne zavjese i političkih promjena u srednjoj i istočnoj Europi.

Češka i Slovačka: Sve je počelo 1990. godine

Priča počinje nakon Baršunaste revolucije, kada je tadašnja zajednička Čehoslovačka odlučila napustiti komunističku praksu zanemarivanja religijskih simbola.

Već 1990. godine donesen je zakon kojim je Badnjak, poznat kao Štědrý den u Češkoj, odnosno Štedrý deň u Slovačkoj, proglašen neradnim danom.

Kada su se Češka i Slovačka 1993. godine mirno razdvojile, obje su države u svoje prve zakone ugradile tri povezana neradna dana za božićno razdoblje.

Tako je neradni Badnjak postao dio zakonski zaštićene blagdanske tradicije.

Latvija i Estonija: Baltičke države postupno uvele trodnevni odmor

Baltičke zemlje do neradnog Badnjaka dolazile su postupno, svaka vlastitim tempom.

Latvija je prva napravila taj korak 2002. godine, kroz reforme Zakona o radu.

Estonija je tri godine poslije, 2005. godine, izmijenila Zakon o javnim praznicima i Badnjak dodala postojećem božićnom bloku neradnih dana.

Time su i te dvije države omogućile zaposlenicima da božićno razdoblje provedu izvan radnih mjesta.

Litva: Katolička tradicija i večera od 12 bezmesnih jela

Posebno zanimljiv primjer dolazi iz Litve, koja je Badnjak kao državni blagdan uvela 2011. godine.

Za razliku od pretežno protestantske Estonije, Litva je izrazito katolička zemlja u kojoj Badnjak, odnosno Kūčios, ima posebno kulturno i obiteljsko značenje.

Jedan od najvažnijih običaja jest priprema tradicionalne večere koja se sastoji od 12 bezmesnih jela.

Pripreme za takvu večeru zahtijevaju vrijeme, pa su Litavci desetljećima na Badnjak nastojali ranije napustiti radna mjesta ili su radili smanjenim intenzitetom kako bi stigli kući.

Prema objavi Halo, inspektore, litavski parlament, odnosno Seimas, krajem 2011. godine reagirao je na pritisak sindikata i Badnjak trajno proglasio državnim blagdanom.

Time je zaokruženo uvođenje božićnog trodnevlja u baltičkim državama.

Naše bake stalno su pripremale ovu kašu: Sjajna je za tijelo i smanjuje kolesterol

Poljska: Zakon donesen krajem 2024., primjena počela 2025. godine

Poljska je neradni Badnjak uvela znatno kasnije, a važnu ulogu u toj odluci imala je tradicionalna obiteljska večera poznata kao Wigilia.

Riječ je o običaju koji je po svojoj važnosti usporediv s litavskom tradicijom, a pripreme za njega zauzimaju posebno mjesto u poljskim obiteljima.

Zakon je donesen krajem 2024. godine, a tadašnji predsjednik Andrzej Duda simbolično ga je potpisao upravo na Badnjak.

Na snagu je stupio 2025. godine, čime je Poljacima omogućeno da i 24. prosinca imaju zakonski osiguran slobodan dan. Tako su sva tri božićna dana postala neradna.

Mađarska: Parlament jednoglasno izglasao trajni neradni Badnjak

Najnoviji primjer u ovoj priči dolazi iz Mađarske.

Kako navodi Halo, inspektore, Mađari su godinama imali prilično kompliciran sustav. Vlada bi im omogućila slobodan Badnjak, ali su taj dan morali nadoknaditi radom neke druge subote tijekom godine.

Takvoj je praksi, prema objavi, došao kraj nakon političkih promjena i pada Orbana.

Mađarski parlament potom je jednoglasno, sa 193 glasa za i nijednim protiv, proglasio Badnjak trajnim, fiksnim i nenadoknadivim državnim blagdanom.

Time je Mađarska postala sedma članica Europske unije koja zaposlenicima osigurava neradni Badnjak i tri povezana dana božićnog odmora.

Riječ je o primjeru koji pokazuje da se takav model može primijeniti čak i u visoko industrijaliziranim državama.

Što bi neradni Badnjak značio za Hrvatsku?

Nakon primjera sedam europskih država, pitanje se vraća na Hrvatsku.

Kada bi i naša zemlja uvela neradni Badnjak, građani bi imali tri uzastopna neradna dana: 24., 25. i 26. prosinca.

Halo, inspektore smatra da je vrijeme za ozbiljnu raspravu o tome treba li Hrvatska krenuti tim putem. Pritom se ne postavlja samo pitanje prava zaposlenika, nego i energetskih ušteda, organizacije gospodarstva, potrošačkih navika i položaja dežurnih službi.

U objavi se zato pozivaju različite skupine građana da iznesu svoje mišljenje. Dok sedam država Europske unije svojim građanima omogućuje tri povezana dana božićnog odmora, hrvatski zaposlenici u brojnim djelatnostima i dalje rade 24. prosinca, često upravo u vrijeme kada bi željeli biti sa svojim najbližima.

Pitanje koje se sada postavlja jest treba li Hrvatska promijeniti dosadašnju praksu, zaštititi vrijeme za obitelj i blagdansku tradiciju te istodobno razmotriti mogućnosti uštede energije.