Arheolozi na sjeveru Europe otkrili tajanstveni samostan star 1400 godina: Mogao bi promijeniti povijest

Stoljećima se o njemu govorilo uglavnom u starim zapisima i predajama lokalnog stanovništva, a sada su arheolozi pronašli materijalne dokaze koji upućuju na to da je iza priče o drevnom samostanu postojala mnogo veća povijesna priča. Na malom škotskom otoku Lios Moru, poznatom i kao Lismore, otkriveni su ostaci ranosrednjovjekovnog samostanskog središta koje je prije približno 1400 godina moglo imati važnu ulogu u širenju kršćanstva i razvoju kulture na području sjeverozapadne Europe.
Arheološka istraživanja otkrila su groblje, ostatke građevina i tragove zahtjevnih obrtničkih djelatnosti. Ti nalazi upućuju na to da samostan nije bio tek mala vjerska zajednica na udaljenom otoku, nego razvijeno središte bogoslužja, zanatstva i učenja koje je možda bilo usporedivo s nekim od najpoznatijih samostana ranosrednjovjekovne Britanije.
Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu Antiquity, a važnu ulogu u projektu imala je i lokalna zajednica. Iako još nisu pronađeni izravni arheološki dokazi iz samog vremena osnivanja samostana u 6. stoljeću, predmeti i način pokapanja iz razdoblja između 7. i 10. stoljeća pružaju nove spoznaje o njegovoj veličini, djelovanju i mogućem utjecaju.
Stoljećima se vjerovalo da je samostan osnovao sveti Mo Luoc
Povijesni zapisi i lokalna predaja već dugo govore da je na otoku Lios Moru u 6. stoljeću samostan osnovao sveti Mo Luoc. Međutim, unatoč dugoj tradiciji koja je čuvala priču o njegovu postojanju, arheolozi dosad nisu raspolagali s dovoljno materijalnih dokaza da bi pouzdano utvrdili koliko je samostan bio velik i koliko je važnu ulogu imao u tadašnjem društvu.
Nova istraživanja donijela su prve opipljive dokaze o razvijenom ranosrednjovjekovnom samostanskom kompleksu. U okolici današnje župne crkve pronađeni su ostaci groblja, građevina i područja na kojima su se obavljali složeni obrtnički poslovi.
Otkrića su promijenila dosadašnju sliku o tom mjestu jer upućuju na to da je ondje postojala znatno razvijenija zajednica nego što se ranije moglo dokazati na temelju pisanih izvora i lokalnih predaja.
Gordon Noble, jedan od suautora istraživanja, istaknuo je važnost novih spoznaja.
„Stoljećima smo za rani samostan na Lismoreu znali prvenstveno iz pisanih izvora i lokalne predaje. Sada možemo vidjeti da je bio živo središte bogoslužja, zanatstva i učenja, čija se važnost možda mogla usporediti s nekim od najpoznatijih samostana ranosrednjovjekovne Britanije”, objasnio je Noble.
Samostani su imali važnu ulogu u razvoju srednjovjekovne Europe
Otkriće na škotskom otoku važno je i zbog širega povijesnog konteksta. Kršćanska Crkva između 400. i 1000. godine imala je značajnu ulogu u razvoju sjeverozapadne Europe, a samostani su bili mnogo više od mjesta molitve. U njima su se čuvala i prenosila znanja, razvijali obrti te oblikovali kulturni i politički odnosi.
Na području današnje Škotske samostanski se život snažno širio i u galskom kraljevstvu Dal Riata. Ono je obuhvaćalo područje Argylla u današnjoj Škotskoj te dio današnje grofovije Antrim u Sjevernoj Irskoj.
Prema novim arheološkim spoznajama, samostan na Lios Moru bio je dio tog šireg kršćanskog svijeta. Njegovo djelovanje stoga treba promatrati u kontekstu razvoja vjerskih i kulturnih središta koja su pridonosila širenju znanja i oblikovanju novih političkih struktura nakon raspada Rimskog Carstva.
Clare Ellis iz organizacije Argyll Archaeology, koja je vodila iskopavanja, naglasila je koliko je dosad nedostajalo materijalnih dokaza o tom mjestu.
„Lismore, koji je u 6. stoljeću osnovao sveti Mo Luoc, poznavali smo iz povijesnih izvora, naziva mjesta i lokalne predaje, ali bilo je vrlo malo arheoloških dokaza koji bi potvrdili njegovu prirodu, veličinu i značaj”, izjavila je Ellis.
Upravo su novootkriveni nalazi omogućili istraživačima da prvi put konkretnije procijene kakav je karakter imala samostanska zajednica i koliko je bila uključena u kulturne i obrtničke tokove svojeg vremena.
Kalupi i posude za taljenje otkrivaju razvijeno obrtništvo
Među najzanimljivijim otkrićima nalaze se kalupi i posude za taljenje metala, koje su obrtnici najvjerojatnije koristili za izradu različitih predmeta, uključujući ukrasne broševe.
Kvaliteta pojedinih predmeta, odnosno motiva koji ih ukrašavaju, posebno je iznenadila istraživače. Prema autorima studije, takvi nalazi svjedoče o visokoj razini obrtničkog znanja i umjetničke vještine koja je bila prisutna na otoku.
„U Škotskoj nisu poznati drugi primjerci s motivima takve kvalitete kakve smo pronašli na Lismoreu, a samo ih je nekoliko pronađeno u Irskoj”, napisali su autori istraživanja.
Takvi nalazi upućuju na to da samostan nije bio izolirana crkvena zajednica bez većeg utjecaja. Naprotiv, obrada metala i izrada kvalitetnih ukrasnih predmeta sugeriraju da su ondje postojali znanje, sredstva i organizacija potrebni za razvoj specijaliziranih obrtničkih djelatnosti.
Uz tragove obrade plemenitih metala i izrade ukrasnih predmeta, istraživači su pronašli i pokazatelje obrade drveta. Zajedno, ti nalazi upućuju na središte koje je raspolagalo značajnim bogatstvom i razvijenim umjetničkim vještinama.
Upravo je obrtnička proizvodnja jedan od ključnih pokazatelja koji podupiru pretpostavku da je samostan na Lios Moru mogao imati važnost usporedivu s nekim od istaknutijih samostanskih središta u Britaniji i Irskoj.
Najstariji dokazi još nisu pronađeni, ali nalazi otkrivaju mnogo
Unatoč važnosti novih otkrića, istraživači upozoravaju na jednu ključnu činjenicu: zasad nisu pronađeni izravni arheološki dokazi koji bi nedvojbeno potjecali iz vremena osnivanja samostana u 6. stoljeću.
Najvažniji dosad pronađeni materijalni tragovi pripadaju razdoblju između 7. i 10. stoljeća. Predmeti i način pokapanja iz tog vremena upućuju na postojanje uspješne samostanske zajednice koja je imala regionalni, a možda i širi utjecaj.
To znači da nova otkrića pružaju snažnije dokaze o kasnijem razvoju samostana, ali još ne omogućuju potpunu rekonstrukciju njegova najranijeg razdoblja.
Ipak, kombinacija arheoloških nalaza, pisanih izvora i lokalne predaje daje istraživačima čvršću osnovu za razumijevanje povijesti otoka. Ona pokazuje da se iza priče koja se stoljećima prenosila među stanovnicima možda doista nalazilo važno vjersko i obrtničko središte.
Lokalni stanovnici pomogli su u otkrivanju povijesne priče
Važan dio projekta bila je suradnja s lokalnom zajednicom. Volonteri s otoka i članovi Povijesnog društva Lismore sudjelovali su u istraživanju područja i pomogli u radu koji je znatno promijenio dosadašnje razumijevanje ranog kršćanstva na otoku.
Njihovo sudjelovanje pokazuje kako lokalna zajednica može imati važnu ulogu u arheološkim projektima, osobito na manjim i povijesno značajnim područjima na kojima se predaje i povijesni zapisi prenose generacijama.
U ovom slučaju suradnja stručnjaka i lokalnih stanovnika pomogla je povezati priče koje su se dugo smatrale dijelom lokalne povijesne baštine s materijalnim dokazima pronađenima pod zemljom.
Pod zemljom bi se mogao skrivati još veći samostanski kompleks
Arheolozi smatraju da istraživanja još nisu otkrila cijelu priču. Pod površinom otoka Lios Mora možda se nalazi znatno veći dio samostanskog kompleksa koji tek treba istražiti.
U budućim istraživanjima stručnjaci žele utvrditi puni opseg kompleksa, detaljnije istražiti gornji dio groblja te izraditi kartu širega crkvenog posjeda. Time bi mogli dobiti jasniju sliku o organizaciji samostana, njegovoj veličini i načinu na koji se razvijao tijekom ranoga srednjeg vijeka.
Buduća otkrića mogla bi pomoći i u odgovoru na pitanje koliko je samostan bio povezan s drugim vjerskim središtima u Škotskoj i Irskoj te kakvu je ulogu imao u tadašnjim kulturnim i političkim odnosima.
Za sada je jasno da arheološki nalazi s Lios Mora pružaju znatno konkretniju sliku mjesta koje je stoljećima bilo poznato ponajprije iz zapisa i predaja. Ostaci groblja, građevina, obrade metala i drveta pokazuju da je ondje djelovala zajednica s razvijenim vjerskim životom i naprednim obrtničkim znanjem.
Otkriće tako ne potvrđuje samo da se na otoku nalazio ranosrednjovjekovni samostan nego otvara i mogućnost da je njegovo značenje u povijesti ranog kršćanstva bilo veće nego što se dosad moglo dokazati.