Astronaut Europske svemirske agencije (ESA), Luca Parmitano, prisjetio se zastrašujuće situacije u kojoj je gotovo stradao tijekom svemirske šetnje 2013. godine. Tijekom rutinske misije izvan Međunarodne svemirske postaje (ISS), doživio je rijetko i opasno curenje vode u svoju svemirsku kacigu, što ga je zamalo dovelo do utapanja u svemiru.

Parmitano i njegov kolega, NASA-in astronaut Chris Cassidy, bili su tek sat vremena u šestosatnoj svemirskoj šetnji kada je Parmitano primijetio da se nešto neobično događa. U njegovoj kacigi počela se skupljati voda. Prvo je pretpostavio da je curenje iz njegove vrećice s vodom za piće, no količina vode je ubrzano rasla.

"Ispočetka sam pomislio da je voda iz moje vrećice, ali ubrzo sam shvatio da se količina vode povećava," prisjetio se Parmitano. "Osjetio sam puno vode na stražnjem dijelu glave, ali nisam mislio da dolazi iz vrećice. Tada sam shvatio da možda nije riječ o vrećici s vodom."

U tom trenutku situacija postaje ozbiljna. Parmitano je imao sve veće poteškoće s vidom i komunikacijom jer mu je voda prekrivala oči i uši. Tri puta je upozorio NASA-u na problem, ali kako je curenje nastavilo rasti, postalo je jasno da je astronaut u ozbiljnoj opasnosti.

Tehnički problemi

Misija je tada naglo prekinuta, a Parmitano se uspio sigurno vratiti u zračnu komoru ISS-a. Njegov smiren i racionalan odgovor u kritičnom trenutku vjerojatno je spriječio mnogo ozbiljnije posljedice. Nakon incidenta, NASA je provela temeljitu istragu koja je otkrila tehničke probleme s dizajnom svemirskog odijela. Ti su problemi prvi put primijećeni tjedan dana ranije, tijekom druge svemirske šetnje.

Parmitano je kasnije podijelio svoje iskustvo u blogu objavljenom na web stranici ESA-e. U opisu događaja, naveo je trenutak kada je osjetio vodu u kacigi: "Neočekivana pojava vode na stražnjem dijelu vrata iznenadila me – a nalazio sam se na mjestu gdje stvarno ne želite iznenađenja."

Astronaut se vratio iz svemira s potpuno drugačijim karakterom i velikim otkrićem: 'Mi živimo u laži'

Kako je vrijeme prolazilo, voda je sve više prekrivala njegovo lice, a vid mu je potpuno nestao. "Voda je sada prekrila moj nos – strašan osjećaj koji sam pokušao pogoršati uzaludnim pokušajima da pomaknem vodu mahanjem glave," napisao je Parmitano.

'Bolje i to nego da se utopim'

Najgori trenutak nastupio je kad je gornji dio njegove kacige bio potpuno ispunjen vodom. Astronaut nije mogao biti siguran hoće li prilikom sljedećeg udisaja udahnuti zrak ili tekućinu. "Sada, kad smo pod pritiskom, znam da, ako me voda nadvlada, mogu uvijek otvoriti kacigu. Vjerojatno ću izgubiti svijest, ali to bi bilo bolje nego da se utopim u kacigi."

Parmitano je upozorio kako često zaboravljamo koliko su svemirske misije rizične: "Mi smo istraživači, a ne kolonizatori. Vještine naših inženjera i tehnologija koja nas okružuje čine stvari jednostavnijima nego što zapravo jesu, i ponekad to zaboravljamo. Bolje je ne zaboraviti."

Ovaj incident ostaje podsjetnik na složenost i opasnosti svemirskih misija, čak i u naizgled rutinskim zadacima poput svemirskih šetnji. Parmitano je svojim hladnokrvnim ponašanjem i brzim povratkom u ISS spriječio potencijalno smrtonosnu katastrofu.