Cijeli svijet je zaluđen ovim voćem, a zarada na njemu je suluda: Uspijeva i kod nas, a traje čak 100 godina

Trend konzumiranja orašastog i koštuničavog voća sve je prisutniji u Europi, a među njima posebno mjesto zauzimaju pistacije – voće s tisućljetnom poviješću. Talijani su ih među prvima donijeli na Stari kontinent, a rimski car Vitelije uveo ih je u Rim još u prvom stoljeću nove ere. Danas se pistacije sve češće spominju ne samo kao zdrava namirnica, već i kao unosna poljoprivredna kultura.
Jedan od pionira u uzgoju pistacija na Balkanu je Dejan Jakovljević iz Selišta, koji se već tradicionalno bavi proizvodnjom sadnog materijala. Prije pet godina odlučio je okušati se i u uzgoju pistacija te je danas vlasnik 50 stabala starih četiri godine. “Radi se o matičnim biljkama koje strogo orežem kako bi dale što više pupova za cijepljenje. Ove godine posadio sam oko 200 sadnica koje će ostati za plodonošenje,” rekao je Jakovljević za Mondo.rs.
Prema njegovom iskustvu, pistacije se u našoj klimi pokazuju kao iznimno otporne biljke. Smola jakog mirisa, slična boru, prirodno ih štiti od insekata i divljih životinja. “Zaštita od crne pjegavosti nužna je u drugoj polovici ljeta, a iako je navodnjavanje poželjno, nije neophodno jer pistacije imaju vretenasti korijen koji doseže dublje slojeve tla gdje uvijek ima vlage,” objašnjava Jakovljević.

Žive i do 100 godina
Dodaje da sadnice ne smrzavaju i ne bi se smjele štititi tijekom zime kako bi se spriječila prerana vegetacija. Najbolje ih je saditi u jesen, jer tada biljke akumuliraju vlagu oko korijena, a plodonošenje počinje nakon tri do četiri godine. Prinosi u prvim godinama nisu visoki, no u desetoj godini jedno stablo može dati i do 15 kilograma pistacija.
Profitabilnost ove voćne vrste nije zanemariva – posebice uzmemo li u obzir cijenu pistacija na tržištu. Osim toga, riječ je o dugovječnoj biljci: iranske sorte mogu živjeti i do 100 godina, dok kalifornijske traju kraće, oko 35 godina. “U Srbiji trenutno znamo da 12-godišnje sadnice daju preko 15 kilograma plodova. U punoj snazi, što je oko 20 godina starosti, u Turskoj je to i do 25 kilograma po stablu,” ističe Jakovljević.

Važan je raspored
Rodno mjesto pistacija je Iran, gdje se uzgajaju jer druge kulture teško preživljavaju u ekstremnim uvjetima – od zimskih -5 pa sve do ljetnih +45 stupnjeva. Pistacije podnose i znatno niže i više temperature, od -25 do +50, pod uvjetom da imaju dovoljno sunca i da tlo ne zadržava višak vode.
Budući da muške sadnice ne daju plodove, važan je i raspored u voćnjaku: jedna muška biljka oprašuje radijus od 30 metara. Stabla rastu do šest metara visine, veličine marelice ili šljive, a sade se na razmaku od oko pet metara.
“Visina prinosa ovisi o starosti stabla, sorti, načinu održavanja i klimatskim uvjetima. Ako se sve poklopi, pistacija je iznimno isplativa i dugoročna voćna vrsta,” zaključuje Jakovljević.