Inženjeri životinjskog svijeta: dabrovi

Dabrovi su uvijek zaposleni i često preuređuju svoje okruženje što je vrlo rijetko u životinjskom svijetu. Kada im se neko stanište čini neprikladnim oni će ga poboljšati izgradnjom brana.
Rušenjem i griženjem drveća, što mogu činiti zbog snažnih čeljusti i zubi, skupljaju trupce, grane i blato kako bi blokirali potoke i pretvorili polja i šume u velike bare koje preferiraju kao svoje stanište.
Njihove kućice koje nalikuju kupolama izgrađene su od grana i blata i često su strateški smještene usred bara i do njih se može doći jedino podvodnim putem. Takve su nastambe dom za veće obitelji dabrova i u njima se najčešće nalaze monogamni roditelji i mladunčad.
Dabrovi su među najvećim glodavcima, biljojedi su i prehrana im se sastoji od lišća, kore drveća, grančica, korijenja i vodenih biljaka.
Dabrovi i voda
Dabrovi se na kopnu nespretno gegaju, ali su zato izvrsno prilagođeni na život u vodi. Koriste se svojim velikim stopalima kao perajama, a repove koji nalikuju na vesla koriste kao kormila. Zbog ovoga dabrovi plivajući mogu postići brzinu od 8 km/h, a pod vodom mogu ostati do 15 minuta (bez izrona).
Ovi inženjeri životinjskog svijeta aktivni su cijelu zimu tijekom koje plivaju i traže hranu čak i kada sloj leda prekrije površinu bare koju su sagradili kako bi u njoj obitavali.