Jedna od najmračnijih biblijskih priča, povezana s pretkom Isusa Krista i mjestom koje simbolizira konačni obračun dobra i zla, možda je ipak utemeljena na povijesnim činjenicama. Najnovija arheološka otkrića s lokaliteta Tel Megido, poznatijeg kao Armagedon, donose iznenađujuće dokaze o egipatskoj prisutnosti u doba kada je, prema Bibliji, ubijen kralj Jošija.

Mjesto koje Knjiga Otkrivenja navodi kao poprište apokaliptične završne bitke čovječanstva – Armagedon – nalazi se na području današnjeg Izraela i nosi hebrejsko ime Har Megido, odnosno Gora Megido. Upravo tu, prema Starom zavjetu, egipatski faraon Neho II usmrtio je judejskog kralja Jošiju 609. godine prije Krista. Jošija, poznat kao posljednji "dobar" kralj Jude, spominje se i u Evanđelju po Mateju kao izravan predak Isusa Krista.

Dosad nije postojala čvrsta arheološka potvrda tog događaja – sve do sada. Tim arheologa s izraelskih sveučilišta otkrio je ostatke građevine iz kasnog 7. stoljeća pr. Kr., a unutar nje značajnu količinu egipatske keramike i nekoliko grčkih posuda.

Egipatska keramika i grčki najamnici

„Naš tim ostao je zatečen otkrićem“, izjavio je arheolog Assaf Kleiman sa Sveučilišta Ben Gurion, koji je koautor nove znanstvene studije o otkrićima. „Iskopavanja u blizini administrativne četvrti Megida otkrila su veliku strukturu iz razdoblja kasnog 7. stoljeća pr. Kr. Unutar nje pronašli smo mnogo grube i slame očvrsnute keramike uvezene iz Egipta, kao i nekoliko posuda s Istočnih grčkih prostora.“

Drugi koautor studije, profesor Israel Finkelstein sa Sveučilišta u Haifi i Sveučilišta u Tel Avivu, dodaje kako grčke posude upućuju na moguću prisutnost grčkih plaćenika: „Iz izvora poput Herodota i asirskog kralja Ašurbanipala znamo da su Grci iz Anatolije služili kao najamnici u egipatskoj vojsci. To se savršeno uklapa u biblijski prikaz sukoba kod Megida.“

Prema Bibliji, kralj Jošija poginuo je u sukobu s Egipćanima – u Drugoj knjizi Kraljeva navodi se kako ga je ubio faraon Neho na Megidu, dok Druga knjiga Ljetopisa opisuje njegovu smrt u bitki. Finkelstein objašnjava razliku između ta dva izvora: „Knjiga Kraljeva nudi gotovo suvremeni prikaz događaja, dok Ljetopisi predstavljaju kasniju teološku interpretaciju.“

Povijesni kontekst i simbolika Armagedona

Studija, koju su Kleiman, Finkelstein te kolege Matthew Adams i Alexander Fantalkin objavili u časopisu Scandinavian Journal of the Old Testament, sugerira da bi dokazi o egipatskom garnizonu – vjerojatno uz prisustvo grčkih i lidijskih vojnika – mogli biti ključ za razumijevanje pozadine Jošijine smrti.

Zanimljivo je da se u proročkim knjigama Ezekiela i Jeremije također spominje sudjelovanje Lidijaca iz zapadne Anatolije u ubijanju Jošije, što dodatno jača teoriju o multietničkoj egipatskoj vojsci prisutnoj na tom području.

Razlozi Jošijine smrti i dalje ostaju predmet rasprava. Neki istraživači vjeruju da je pokušao spriječiti prolazak egipatske vojske na njihovom putu prema Siriji, dok drugi smatraju da je smaknut kao neposlušni vazal koji nije ispunio svoje obveze prema Egiptu. Postoji i teza da je upravo Jošijina tragična smrt na Megidu razlog zbog kojeg je to mjesto kasnije poprimilo simboliku kraja svijeta.

Iako najnovija otkrića ne mogu sa sigurnošću odgovoriti na pitanje kako je točno Jošija umro, čini se sve vjerojatnijim da su egipatske snage – i njihovi saveznici – doista bile prisutne u Megidu u vrijeme njegove smrti.

Kako zaključuje novinarka Hope Bolinger za Christianity.com, „ima smisla da se posljednja bitka čovječanstva smjesti upravo ovdje, s obzirom na duboku povijesnu i biblijsku važnost tog mjesta.“