Ljudi nisu svjesni što im se krije glavi: Znanstvenici tvrde da se zapravo sjećate svega, ali su neke stvari zaključane
Prvi nespretni pokušaj puzanja, prvi osjećaj kušanja čvrste hrane, prvi padovi i ozljede, prvi rođendani i sretni trenuci. možda čak i prvi zagrljaj u majčinim rukama. Možda se ne sjećamo tih trenutaka, ali istraživanja na štakorima sugeriraju da naš mozak ipak čuva ta sjećanja.
Nova studija iz Trinity College Dublina koja uključuje imunološke modele poremećaja autističnog spektra (ASD) kod miševa otkrila je iznenađujuću ulogu koju majčin imunološki sustav ima u umjeravanju pristupa sjećanjima na najranija iskustva u životu, u onome što se naziva infantilna amnezija.
Nalazi ne samo da nam mogu pomoći razumjeti ili čak pristupiti tim dragocjenim trenucima, već i donekle objašnjavaju zašto neki ljudi s autizmom imaju nevjerojatnu sposobnost sjećanja na događaje iz doba koje su većina nas davno zaboravila.
Što je infantilna amnezija
"Infantilna amnezija je možda najrasprostranjeniji, ali nedovoljno cijenjeni oblik gubitka pamćenja kod ljudi i sisavaca", kaže Tomás Ryan, neuroznanstvenik s Trinity College Dublina, prenosi Science Alert.
"Unatoč njegovoj širokoj relevantnosti, malo se zna o biološkim uvjetima koji leže u osnovi ove amnezije i njenom utjecaju na engram stanice koje kodiraju svako sjećanje. Kao društvo, pretpostavljamo da je zaboravljanje u djetinjstvu neizbježna činjenica života, pa mu malo posvećujemo pažnje", naglašava još.
Naša mentalna autobiografija obično počinje između naše druge i treće godine. Nije da naši mozgovi nisu sposobni percipirati svijet prije tog doba. Studije na štakorima također sugeriraju da su naši mozgovi potpuno sposobni formirati sjećanja, pohranjujući ih u neurološku knjižnicu u obliku struktura nazvanih engrami.
Zašto su zaključana?
Pretpostavljajući da jednostavno više nemamo ključeve do trezora u kojem su pohranjena naša najranija iskustva, istraživači su prisiljeni razmatrati mehanizme koji čine ta sjećanja nedostupnima.
Povremeno su se pojavljivali tragovi. Infantilna amnezija spriječena je kod štakora upotrebom lijekova koji ciljaju određene neurotransmitere, kao i vremenskom uporabom kortikosteroida, što snažno implicira da bi biokemija aktivno mogla razgrađivati puteve prema dugoročnim sjećanjima.
Zato se Ryan i njegov tim usmjerili na okolišne promjene koje upravlja imunološki sustav majke. Već sumnjičav prema utjecaju na pojavu karakteristika povezanih s neurološkim stanjima poput ASD-a i shizofrenije, pretpostavljalo se da bi maternalna imunološka aktivacija (MIA) mogla utjecati i na putove povezane s infantilnom amnezijom.
Korištenjem mladih i odraslih miševa uvjetovanih strahom od električnog šoka, istraživači su uspoređivali miševe rođene majkama koje su izazvale imunološki odgovor tijekom srednje trudnoće.
Ključan proces
Ne samo da su muški potomci ovih majki pokazivali znakove deficita u društvenom ponašanju, slično osobama s ASD-om, već je bilo i dokaza o pamćenju zastrašujućih događaja znatno duže nego njihove sestre i miševi kontrolne skupine.
Dodatna ispitivanja pomoću transgenih miševa s genom koji je označavao memorijske neurone otkrila su ključne razlike u strukturama i veličinama engrama MIA muških miševa u području hipokampusa nazvanog zubni gyrus, već dobro poznatom kao ključnom u formiranju sjećanja.
Ključan za proces čini se mali proteinski imunološki čimbenik poznat kao citokin IL-17a. Muški miševi rođeni majkama koje su bile genetski modificirane bez ovog proteina i dalje su doživjeli infantilnu amneziju kad su isti imunološki odgovori izazvani tijekom trudnoće.
Prekidač zaborava
Zašto su sisavčevi mozgovi razvili "prekidač zaborava" za njihove najranije trenutke nije jasno, iako su mehanizmi sada očiti, istraživači su korak bliže razumijevanju zašto sjećanja ostaju dostupna u nekim umovima i nestaju u drugima.
"Rani razvojni putovi naših mozgova čini se da utječu na to što pamtimo ili zaboravljamo dok prolazimo kroz dojenčad", kaže neuroznanstvenica Sarah Power, prva autorica studije koja sada radi na Institutu Max Planck za ljudski razvoj u Njemačkoj.
"Nadamo se sada detaljnije istražiti kako razvoj utječe na pohranu i dohvaćanje sjećanja iz djetinjstva, što može imati nekoliko važnih posljedica s obrazovnog i medicinskog stajališta", naglasila je još.