Način na koji hodate mogao bi otkriti opasni poremećaj: Evo na što morate obratiti pažnju

Osim ovih dobro poznatih karakteristika, kod autističnih ljudi često se primjećuju i specifične promjene u načinu hodanja i kretanja, što je postalo predmet sve većeg interesa znanstvenika i stručnjaka.
Autizam se smatra neurološkim poremećajem koji utječe na razvoj mozga i njegovo funkcioniranje, što se manifestira u ponašanju, komunikaciji i socijalnim interakcijama. Osim toga, neke osobe s autizmom imaju vidljive razlike u hodu, koje su sada prepoznate kao dijagnostički pokazatelj u službenim medicinskim priručnicima.
Na što obratiti pažnju?
Te razlike u hodanju mogu biti različite prirode. Neke od njih uključuju:
Hodanje na prstima ili jagodicama stopala
Hod s okretanjem stopala prema unutra ili van
Neujednačenost u ritmu i širini koraka
Temeljita analiza prethodnih istraživanja pokazala je da osobe s autizmom često hodaju sporije, prave šire korake i duže ostaju u fazi kada stopalo dodiruje tlo prije nego što podignu nogu za sljedeći korak. Osim toga, postoji veća varijabilnost u duljini i brzini koraka u usporedbi s osobama koje nisu autistične, piše Science Alert.

Ove motoričke promjene često su povezane i s drugim poteškoćama poput problema s ravnotežom, koordinacijom, stabilnošću tijela i finom motorikom, što može zahtijevati dodatnu podršku.
Zašto je to tako?
Razlozi za ovakve promjene u hodu nalaze se u razvoju određenih dijelova mozga, osobito bazalnih ganglija i malog mozga, koji su zaduženi za koordinaciju, redoslijed pokreta i održavanje ravnoteže. Razlike u strukturi i funkciji tih regija utječu na glatkoću i kontrolu pokreta.
Iako su neki ranije smatrali da se ove poteškoće s hodanjem mogu smanjiti s godinama, danas se zna da se one mogu zadržati ili čak postati izraženije tijekom života. Pored neuroloških čimbenika, hod može biti pogođen i općim motoričkim, kognitivnim i jezičnim sposobnostima.
Kada su poteškoće u hodu izraženije i utječu na svakodnevno funkcioniranje, poput učestalih padova ili boli u nogama i leđima, preporučuje se individualizirani pristup podršci. Ovisno o potrebama, podrška može uključivati razvoj motoričkih vještina kroz razne aktivnosti, a ne nužno samo kroz kliničke tretmane.
Popularni trgovački lanac povlači kuhaču iz prodaje: Nije sigurna, provjerite o čemu se radi
Primjer su programi koji potiču aktivno kretanje u školama ili zajednici, kao što je program „Radost kretanja“ u Australiji, koji omogućuje djeci s autizmom da vježbaju motoričke sposobnosti u prirodnom okruženju i uz vršnjake.
Iako još uvijek postoji potreba za detaljnijim istraživanjima koja bi razjasnila zašto i kako se pojedinačne varijacije u hodu pojavljuju, postoje jasni pokazatelji da fizička aktivnost ne samo da poboljšava motoričke sposobnosti, nego i pozitivno djeluje na socijalne i emocionalne vještine djece s autizmom.
Sve je značajnije da sustavi podrške postanu sve uključiviji i da se osigura adekvatna podrška autističnoj djeci i mladima, kako kroz obrazovanje, tako i kroz širu zajednicu.