Prošlo je više od jednog stoljeća otkako je legendarni Titanic potonuo nakon sudara s ledenjakom u Atlantskom oceanu, no sada zadivljujuće nove snimke prikazuju propast luksuznog broda u dosad neviđenim detaljima.

Stručnjaci tvrtke za kartografiju dubokog mora Magellan Ltd snimili su olupinu s novih kutova, na dubini od oko 3.800 metara ispod površine oceana. Digitalne snimke otkrile su novi pogled na strojarnicu u blizini mjesta gdje se brod prelomio na pola. Neki od kotlova prikazani su kao udubljeni, što sugerira da su još radili kad su uronjeni u ledenu vodu.

Analiza je pokazala i da su pukotine na trupu veličine A4 papira ubrzale potonuće Titanica, koji je nestao ispod površine svega dva sata i četrdeset minuta nakon sudara s ledenjakom.

Brod je do kraja bio osvijetljen

"Titanic je posljednji preživjeli svjedok katastrofe, i još uvijek ima priče za ispričati", izjavio je za BBC analitičar Titanica Parks Stephenson, dodajući kako je ključ razumijevanja tragedije cjelovit pogled na cijelo mjesto olupine.

Skenovi su također otkrili ventil u otvorenom položaju, što ukazuje na to da je para i dalje strujala prema sustavu za proizvodnju električne energije na Titanicu. Time se potvrđuju izvještaji očevidaca koji su te kobne noći tvrdili da su hrabri inženjeri radili do samog kraja kako bi održali rasvjetu na brodu.

Tim inženjera, koji je predvodio Joseph Bell, rođen u Cumbriji, neumorno je lopatao ugljen u peći kako bi brod ostao osvijetljen. Iako su svi poginuli u katastrofi, njihova herojska predanost spasila je mnoge živote jer su posadi omogućili dragocjeno vrijeme za sigurno porinuće čamaca za spašavanje.

Držali kaos pod kontrolom

"Oni su koliko god je bilo moguće držali kaos pod kontrolom, a sve to na neki način simbolizira ovaj otvoreni parni ventil koji još uvijek stoji na krmi", rekao je Stephenson za BBC.

Rezultati istraživanja predstavljeni su u novom dokumentarnom filmu National Geographica i Atlantic Productionsa pod nazivom Titanic: Digitalno uskrsnuće. Dokumentarac prati prve digitalne snimke koje je Magellan Ltd objavio prije dvije godine, kada su prikazali trodimenzionalnu rekonstrukciju olupine.

Za potrebe najnovijeg istraživanja, Magellan Ltd je poslao podmornice koje su detaljno snimile sve dijelove olupine, smještene na približno 4.000 metara dubine. Osim snimaka, nova simulacija rekonstruira RMS Titanic i štetu nastalu te tragične noći, gotovo točno prije 113 godina.

Ubrzano se raspada

Prema istraživaču Jeom-Kee Paiku sa University College London, Titanic je zapravo samo "okrznuo" ledenjak, no posljedice su bile kobne. Brod je zadobio pukotine veličine A4 papira, koje su se protezale kroz šest pregrada duž uskog dijela trupa.

"Te male pukotine protežu se na velikoj duljini broda", pojasnio je za BBC Simon Benson, pomorski arhitekt sa Sveučilišta u Newcastleu. "Tako voda polako, ali sigurno prodire kroz sve te otvore, preplavljujući pregrade, sve dok Titanic konačno nije potonuo".

RMS Titanic, koji je bio u vlasništvu i pod upravom britanske kompanije White Star Line, potonuo je u ranim satima 15. travnja 1912. godine, usmrtivši oko 1.517 od ukupno 2.224 ljudi na brodu. Ostaci broda sada počivaju na morskom dnu, otprilike 350 nautičkih milja od obale Newfoundlanda u Kanadi.

Međutim, olupina Titanica se u posljednjih nekoliko desetljeća ubrzano raspada te stručnjaci upozoravaju da bi u potpunosti mogla nestati u sljedećih 40 godina. Titanic se prelomio na pola netom prije konačnog poniranja, a sada dva dijela broda — pramac i krma — leže razdvojeni na udaljenosti od oko 800 metara.

Pramac i dalje prepoznatljiv

Krma broda, stražnji dio, danas izgleda kao isprepletena masa metala, nakon što je udarila o morsko dno i nastavila rotirati u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. S druge strane, V-oblikovani pramac i dalje je prepoznatljiv, sa sačuvanim ogradama, iako je velikim dijelom zatrpan u mulj zbog snažnog udarca o dno.

Oba dijela broda okružena su poljem krhotina, uključujući metalne dijelove, komade namještaja, neotvorene boce šampanjca, pa čak i cipele putnika.

Olupina Titanica otkrivena je tek 1. rujna 1985. godine, a to je otkriće tada odjeknulo u medijima diljem svijeta. Cijeli dokumentarac možete pogledati u utorak, 15. travnja, u 20 sati na kanalu National Geographic.