Astronomi su nakon gotovo desetljeća uspjeli detaljno kartirati jedan od najtajanstvenijih objekata u svemiru. Riječ je o superklasteru Vela, golemom skupu galaksija koji je sve do nedavno bio gotovo potpuno skriven od pogleda sa Zemlje. Novo istraživanje pokazalo je da je ova kozmička struktura znatno veća nego što se dosad pretpostavljalo te da se sada ubraja među najmasivnije objekte u poznatom svemiru.

Rezultati istraživanja objavljeni su 10. ožujka na znanstvenom poslužitelju arXiv, a donose dosad najdetaljniji prikaz ove iznimne galaktičke formacije.

Skriven iza Mliječne staze

Superklaster Vela sastoji se od najmanje 20 galaktičkih klastera, a svaki od njih sadrži stotine ili čak tisuće galaksija. Sve su međusobno gravitacijski povezane i čine jedinstvenu kozmičku cjelinu.

Iako je riječ o jednoj od najvećih struktura u našem kozmičkom susjedstvu, superklaster je otkriven tek 2016. godine. Razlog je njegov položaj. Nalazi se oko 800 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, u području koje astronomi nazivaju "zonom izbjegavanja".

To je dio noćnog neba zaklonjen Mliječnom stazom. Gusta koncentracija zvijezda, plina i međuzvjezdane prašine onemogućuje promatranje svega što se nalazi iza nje.

Zbog toga je superklaster u početku dobio naziv "Terra incognita", odnosno "nepoznata zemlja".

Novi podaci otkrili njegovu pravu veličinu

U novom istraživanju znanstvenici su rekonstruirali strukturu superklastera mjereći gibanje galaksija unutar njega i na njegovim rubovima.

Pokazalo se da Vela ima promjer od približno 300 milijuna svjetlosnih godina. To ga čini oko 3000 puta širim od Mliječne staze.

Ukupna masa procjenjuje se na nevjerojatnih 30 kvadrilijuna masa Sunca.

Nova karta otkrila je i još jednu fascinantnu pojedinost. Većina mase koncentrirana je u dvije goleme jezgre koje se postupno kreću jedna prema drugoj.

Veći od superklastera u kojem živimo

Koautorica istraživanja, astronomkinja Renee Kraan-Korteweg sa Sveučilišta u Cape Townu, specijalizirana upravo za proučavanje zone izbjegavanja, izrazila je veliko zadovoljstvo rezultatima.

"Bili smo oduševljeni što smo potvrdili da je riječ o povezanoj strukturi velikih razmjera, usporedivoj veličinom i masom s nekim od najvećih i najpoznatijih superklastera u lokalnom svemiru", izjavila je za Live Science.

Prema njezinim riječima, Vela je masivnija od Laniākee, superklastera kojem pripadaju Zemlja, Mliječna staza i naš lokalni kozmički okoliš.

Ispred njega nalazi se tek Shapleyjev superklaster, koji se smatra jednim od najvećih poznatih superklastera galaksija.

Postoje i veće strukture, poput Velikog zida Hercules-Corona Borealis te nedavno otkrivenog "Quipua", no one pripadaju još višoj hijerarhijskoj razini, odnosno riječ je o skupovima superklastera.

Novo ime s posebnim značenjem

Istraživači su superklasteru dodijelili i novi nadimak – Vela-Banzi.

Naziv dolazi iz jezika Xhosa, kojim govore autohtoni narodi Južne Afrike, a znači "široko otkrivanje" ili "otkrivanje u punom opsegu".

Ime je odabrano kao priznanje Južnoj Africi, gdje se nalazi većina teleskopa korištenih u ovom istraživanju.

Kako su astronomi zavirili iza Mliječne staze

Zona izbjegavanja desetljećima je frustrirala astronome. Mliječna staza zaklanja čak 20 posto vidljivog noćnog neba.

"Milijuni i milijarde zvijezda koje čine disk toliko su gusti i toliko blizu galaktičke ravnine da kroz njih ne možemo lako vidjeti", objasnila je Kraan-Korteweg.

"Dodatno, ondje gdje ima mnogo zvijezda, ima i mnogo sitnih čestica prašine, a taj sloj postaje sve gušći što se više približavate ravnini galaksije."

Kako bi zaobišli taj problem, znanstvenici su kombinirali čak 65.000 postojećih mjerenja udaljenosti galaksija s oko 8.000 novih mjerenja crvenog pomaka.

Crveni pomak omogućuje astronomima određivanje brzine udaljavanja objekta od Zemlje na temelju rastezanja svjetlosti uslijed širenja svemira.

Ključnu ulogu imao je južnoafrički teleskop

Posebno važna bila su oko 2000 mjerenja prikupljenih radioteleskopom MeerKAT u Južnoj Africi.

MeerKAT detektira infracrveno zračenje koje emitiraju golemi oblaci vodika prisutni u većini galaksija.

Zahvaljujući tome, istraživači su prvi put mogli izravno pratiti gibanje galaksija unutar Vele, čak i ondje gdje ih nije moguće vidjeti u vidljivom dijelu spektra.

Neke tajne možda će ostati skrivene

Iako budući, još snažniji radioteleskopi mogu omogućiti još preciznije karte, određeni dijelovi superklastera vjerojatno će ostati djelomično skriveni.

"Nemaju sve galaksije velike količine vodika koje možemo promatrati, pa će neki dijelovi strukture vjerojatno uvijek ostati djelomično zaklonjeni", upozorila je Kraan-Korteweg.

Zašto je ovo otkriće toliko važno

Bolje razumijevanje najvećih struktura u svemiru ključno je za provjeru suvremenih kozmoloških modela.

No za to nije dovoljno znati samo njihovu veličinu. Jednako je važno razumjeti i njihove brzine te međusobna gibanja.

"Da bismo razumjeli jedno, moramo poznavati drugo", rekla je Kraan-Korteweg.

"Ako imamo oba podatka, moći ćemo provjeriti mogu li se ta opažanja uskladiti s našim modelima svemira."

Otkriće superklastera Vela-Banzi tako ne predstavlja samo još jednu astronomsku zanimljivost, već i važan korak prema boljem razumijevanju strukture i evolucije cijelog svemira.