Otkriveno 200.000 bačvi radioaktivnog otpada ne tako daleko od nas: Posljedice bi mogli osjetiti svi
Na tisuće metara ispod površine Atlantika skriva se jeziva baština prošlog stoljeća: stotine tisuća bačvi napunjenih radioaktivnim otpadom, bačenih u more pod međunarodnim nadzorom. Danas, desetljećima nakon što su potonule, francuski znanstvenici upozoravaju da bi sadržaj tih bačvi mogao dospjeti u morski ekosustav, a na kraju i na tanjure milijuna ljudi diljem svijeta.
Povijest odlaganja otpada u ocean
Između 1946. i 1990. godine europske države, uključujući Francusku i Veliku Britaniju, odlagale su radioaktivni otpad u Atlantski ocean. Bačve su bile zapečaćene u asfaltu i betonu te spuštane u dubokomorske rovove na oko 4.000 metara dubine, približno 650 kilometara od francuske obale.
S vremenom je nadzor nad odlaganjem preuzeo Nuclear Energy Agency (NEA), međuvladina organizacija sa 34 članice, uključujući SAD. Pod njihovim je vodstvom 1967. provedeno prvo testno odlaganje, a kasnije su uvedena stroža pravila za pakiranje otpada. Glavno odlagalište određeno je u vanjskom dijelu Biskajskog zaljeva, prenosi Daily Mail.
Koliko je otpada bačeno?
Procjenjuje se da je tijekom 15 godina u sjeveroistočni Atlantik odloženo oko 42 petabekerela niskoaktivnog radioaktivnog otpada. To odgovara 42 kvadrilijuna radioaktivnih raspada u sekundi. Većina otpada sadržavala je tritij, oblik zračenja koji se smatra zanemarivim, dok su ostali materijali bili beta i gama emitera, a oko 2% činila je alfa radijacija.
Bačve su odavno premašile očekivani rok trajanja
Kontejneri su projektirani kako bi usporili, ali ne i potpuno spriječili oslobađanje radioaktivnog materijala. Njihov životni vijek bio je 20 do 26 godina, što znači da su danas daleko izvan granica predviđene trajnosti. Stručnjaci upozoravaju da i nisko- i srednjeaktivni otpad može predstavljati dugoročnu prijetnju jer određeni radionuklidi, poput stroncija-90, imitiraju kalcij te ih lako apsorbiraju morski organizmi, šireći kontaminaciju kroz prehrambeni lanac.
Francuska misija istraživanja otpada
U lipnju ove godine, istraživački tim Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS) isplovio je iz Bresta na brodu L’Atalante u četverotjednu misiju mapiranja morskog dna i prikupljanja uzoraka.
Pomoću autonomnog podvodnog robota UlyX, dugog 4,5 metara, istraživači su detaljno kartirali područje poznato kao Abyssal Plains te locirali 3.355 bačvi. Dosad je oko 50 bačvi dokumentirano fotografijama, a snimke pokazuju da su neke bačve netaknute, dok su druge zahrđale, deformirane ili obrasle morskim organizmima poput moruzgvi. Na nekoliko je bačvi uočen i curenje tvari, za koju se sumnja da je bitumen – smjesa ugljikovodika koja se koristila za zatvaranje otpada.
Prikupljanje uzoraka i prvi nalazi
Ekspedicija je prikupila 1.321 galon vode, 345 uzoraka sedimenta i 19 bioloških uzoraka, uključujući ribe i račiće (amfipode), kako bi se analizirala razina radioaktivnosti. Uzorci su uzeti od površine oceana pa sve do dubine od 4.700 metara. Prema prvim rezultatima, razina zračenja na brodu bila je blizu prirodnoj pozadini, no znanstvenici ističu da će precizne analize u laboratoriju potrajati nekoliko mjeseci.
Osim radioaktivnih tvari, istraživači će mjeriti i prisutnost PFAS-a, trajnih industrijskih kemikalija koje se povezuju s karcinomima.
Dugoročne posljedice i rizici
Iako stručnjaci naglašavaju da je zbog velike dubine i slabije radioaktivnosti većine materijala trenutačni rizik za ljude nizak, dugoročni učinci na morski ekosustav i prehrambeni lanac još su nepoznati. Radionuklidi poput cezija-137 (poluživot 30 godina), plutonija-241 (13 godina) i urana-238 (4,5 milijardi godina) ostat će radioaktivni generacijama.
Sljedeća ekspedicija, planirana za iduću godinu, trebala bi donijeti detaljnije podatke i pomoći u procjeni stvarnog rizika za ljude i okoliš.
Na šest mjesta na svijetu konstantno prijeti nuklearna opasnost: Jedna nije tako daleko od Hrvatske
