Predmeti koje su mnoge obitelji na prostoru bivše Jugoslavije desetljećima držale u vitrinama, na komodama ili policama danas se sve češće pojavljuju u oglasima i na aukcijama. Pojedini prodavači za njih traže iznose koji bi prije nekoliko desetljeća zvučali potpuno nezamislivo, dok se kolekcionari pitaju kriju li se među predmetima iz nekadašnjih domova doista vrijedni primjerci.

Jedan takav slučaj izazvao je veliku raspravu na društvenim mrežama. U oglasu je staklena ukrasna vaza ponuđena za čak 200 eura, što je odmah izazvalo brojne reakcije korisnika.

Dok jedni tvrde da je riječ o vrijednom dizajnerskom predmetu čija se cijena, ovisno o primjerku, može kretati između 150 i 200 eura, drugi smatraju da je riječ o običnoj vazi koju su nekada za vrlo malo novca kupovale brojne obitelji diljem regije.

„Imam je već 50 godina“

Posebno zanimljivo bilo je to što su brojni korisnici odmah prepoznali predmet. Mnogi su se prisjetili da su gotovo isti ili vrlo slični primjerci nekada bili sastavni dio njihovih domova.

„Imam je, prelijepa je. Kada je proizvedena, ne znam, ali mama ju je dobila na dar pa možda i prije 50 godina. Godinama je očuvana kao nova“, napisala je jedna korisnica.

Druga se prisjetila vlastitog primjerka: „Takvu sam ja baki poklonila za Dan žena i to prije 45 godina.“

Takva svjedočanstva upućuju na to da je riječ o predmetu koji se u kućanstvima pojavljivao još tijekom 1970-ih i 1980-ih. Upravo su komentari o tome koliko je vaza nekada bila dostupna izazvali jednu od najvećih rasprava.

Neki se sjećaju koliko su je jeftino kupili

Jedan korisnik napisao je da je sličnu vazu svojoj majci kupio dok je još bio učenik osnovne škole.

„Takvu sam ja svojoj mami kupio za rođendan. Išao sam u niže razrede osnovne škole, dakle oko 1980. godine. Ako ju je siromašno dijete od deset godina moglo kupiti, onda znate koliko je koštala“, naveo je.

Drugi komentari bili su još kraći, ali dovoljno rječiti: „Ja sam platila 10“, „500 dinara“, „Imam istu“, „I ja imam sličnu takvu“, „Imam je i uz nju pepeljaru, bile su u kompletu“, „Imam žutu boju“ i „Ha-ha-ha, imam je kod bake“.

Iz komentara je tako postalo jasno da vaza nije bila rijetkost u nekadašnjim domaćinstvima. Naprotiv, mnogi je se sjećaju kao uobičajenog ukrasnog predmeta koji je desetljećima stajao u obiteljskim domovima.

„Nije Sveti Gral“: cijena od 200 eura razbjesnila komentatore

Najviše reakcija ipak je izazvala upravo navedena cijena od 200 eura.

Dio korisnika nije skrivao nevjericu pa su oglas otvoreno ismijavali.

„Pa nije Sveti Gral“, napisao je jedan komentator.

Drugi je poručio: „Malo ste pretjerali“, dok su se pojavile i reakcije poput „U Boga ti... 200 eura“, „Imate nulu viška“, „Ovo vrijedi najviše 10 eura“, „Prodaj ako možeš, ne vrijedi ni 20“ i „Maksimalno pet eura“.

Dakle, dok je jedna strana u predmetu vidjela mogući kolekcionarski komad, druga ga je doživjela kao nešto što se i danas može pronaći u brojnim kućama diljem regije.

„Imam kalendare od prošle godine, dao bih ih za 175 eura“

Rasprava je ubrzo dobila i humorističnu dimenziju. Neki korisnici počeli su se šaliti na račun sve češće pojave starih predmeta iz vremena bivše Jugoslavije na internetskim oglasnicima.

„Imam kalendare od prošle godine, dao bih ih jeftino – 175 eura“, našalio se jedan korisnik.

Drugi je ponudu iskoristio za još jednu šalu: „Dodaj još jednu i kupi Golf 2.“

Ipak, nisu svi smatrali da je prodavačica pretjerala.

Druga strana tvrdi da takve vaze doista mogu vrijediti 200 eura

Dio sudionika rasprave stao je u obranu oglašivačice, tvrdeći da određeni primjerci ovakvih staklenih predmeta mogu imati stvarnu kolekcionarsku vrijednost.

„A što vam je čudno? Te ukrasne vaze u antikvarnicama se kupuju za 150 do 200 eura. Gospođa uopće nije pogriješila. Cijena ovisi o očuvanosti i godini proizvodnje. Sretno u prodaji“, napisao je jedan korisnik.

Drugi je predmet opisao kao „autorsko staklo“ te dodao: „Moderna. Meni predivno.“

Takvi komentari otvaraju važnu razliku između sentimentalne vrijednosti koju neki predmet ima za ljude koji ga pamte iz djetinjstva i njegove stvarne tržišne vrijednosti među kolekcionarima.

Je li doista riječ o Muranu?

U raspravi se pojavilo i pitanje podrijetla i vrste stakla. Predmet se, prema navodima iz rasprave, često pogrešno predstavlja kao Murano staklo.

Međutim, pojavila se tvrdnja da je zapravo riječ o prepoznatljivom Art Deco komadu od prešanog stakla.

Upravo je to dio priče koji pokazuje koliko identifikacija starog ukrasnog predmeta može biti važna za njegovu cijenu. Sam izgled vaze nije nužno dovoljan da bi se odredila vrijednost. Na konačnu cijenu mogu utjecati proizvođač, tehnika izrade, razdoblje nastanka, dizajn, rijetkost, očuvanost i dokumentirano podrijetlo.

Zato činjenica da netko isti ili vrlo sličan predmet nudi za 200 eura sama po sebi ne znači da svaki primjerak takve vaze vrijedi toliko.

Predmet koji je nekada bio običan danas može biti kolekcionarski zanimljiv

Rasprava o ovoj vazi zapravo otvara širu priču o predmetima iz vremena bivše Jugoslavije. Ono što je nekada bilo relativno uobičajeno i dostupno danas može postati zanimljivo kolekcionarima, osobito ako je riječ o određenom dizajnu, proizvođaču ili rijetkoj varijanti.

No između oglašene cijene i stvarne vrijednosti postoji velika razlika. Cijena od 200 eura predstavlja iznos koji prodavač traži, a ne nužno iznos koji će kupac doista platiti.

U ovom slučaju društvene mreže pokazale su upravo tu podjelu. Jedni u vazi vide predmet koji ih vraća u domove njihovih roditelja i baka, drugi je smatraju običnim komadom stakla, dok treći upozoravaju da određeni primjerci sličnih vaza ipak mogu postići ozbiljne kolekcionarske cijene.

Zato će za vlasnike starih predmeta iz nekadašnjih domova možda biti zanimljivo prije bacanja ili prodaje provjeriti što zapravo imaju. Ponekad je predmet koji je desetljećima stajao u vitrini doista samo uspomena, ali ponekad upravo detalji poput proizvođača, tehnike izrade, godine nastanka i očuvanosti mogu odlučiti hoće li završiti kao bezvrijedni višak ili kao predmet zanimljiv kolekcionarima.