Ova je rečenica iz evanđelja po Mateju poznata i kao Zlatno pravilo. Može se formulirati na pozitivan način kao u uvodu, ali i na negativan: „Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama.“

Začetak ovog pravila nije počeo s kršćanstvom ili Biblijom; neki izvori tvrde kako se temelji ovog vrijednog pravila pronalaze već u vrijeme Konfucija (551-479 pr.Kr.), a taj se koncept nastavio pojavljivati u budizmu, kršćanstvu, hinduizmu, islamu, judaizmu i taoizmu.

Etimološki gledano pojam „Zlatno pravilo“ ili „Zlatni zakon“ počeo se koristiti početkom 17. stoljeća u Velikoj Britaniji među anglikanskim svećenicima.

Ovaj je postulat življenja i odnosa prema drugima važan za cjelokupnu zajednicu bez obzira na to jeste li religiozni ili ne jer pretpostavlja kako ćete kroz sebeljublje spoznati kako voljeti i poštovati drugoga.

Mnoge moderne filozofije života nisu uspjele tako jednostavno i kratko sažeti smisao i način suživota koji, zasigurno, dovodi do većeg unutarnjeg ispunjenja i zadovoljstva. Nekada zaista ne treba tražiti previše i opterećivati se novitetima kada su pravila i obrasci sretnog i ispunjenog života nastali već u apstraktnoj fazi povijesti koju nazivamo „otkad je svijeta i vijeka.“