Dok industrijska prerada mesa podiže sumnje zbog korištenja aditiva, nutricionisti ističu da problem nije u samom mesu, već u količini i načinu na koji ga konzumiramo.

Prerada suhomesnatih proizvoda započinje soljenjem mesa, nakon čega slijedi dodavanje tvari poput nitrata i nitrita. Njihova uloga je prvenstveno zaštitna – sprječavaju kvarenje i oksidaciju, čuvajući tako meso duže vrijeme. No, upravo te kemikalije – osobito kad se unose u većim količinama – mogu u želucu stvarati spojeve poznate kao nitrozamini, a koji su u laboratorijskim pokusima na životinjama pokazali potencijal za razvoj tumora.

Nutricionistica Mirjana Ljutić upozorava da je riječ o povezanosti, a ne uzročno-posljedičnoj vezi, te naglašava važnost uravnotežene prehrane:
– Povremena konzumacija suhomesnatih proizvoda neće ugroziti zdravlje ako su ostali obroci raznoliki i nutritivno bogati – kaže Ljutić, prenosi Najžena.

Konzervansi nisu jedini problem

Osim što su konzervirani, suhomesnati proizvodi često sadrže velike količine soli, što može negativno utjecati na krvni tlak. No, s druge strane, riječ je i o energetski bogatoj hrani koja može biti korisna u hladnijem dijelu godine, ističe Ljutić. Pršut, suha vratina i slične delicije mogu se konzumirati sirove, ali i pripremati kuhanjem ili pečenjem.

Iako se u javnosti često stvara dojam da su svi mesni proizvodi podjednako rizični, mnogi razlikuju industrijsku proizvodnju od kućne, tradicionalne pripreme. Osobito je to vidljivo među proizvođačima koji već generacijama suše meso na prirodan način.

Nutricionistica Svetlana Ćulibrk-Pribaković napominje da, ako se pridržavamo klasičnih recepata i metoda, razloga za strah gotovo i nema:
– Domaće sušenje mesa ima dugu povijest i ne postoji jasan znanstveni dokaz da takvi proizvodi povećavaju rizik od karcinoma, poput debelog crijeva ili gušterače. Slanina, primjerice, nakon što se drži u salamuri ili suhoj soli, prolazi prirodni proces sušenja – objašnjava ona.

Razlike među suhomesnatim proizvodima

Nisu svi mesni proizvodi jednaki – razlikuju se i po načinu obrade. Tako se trajni proizvodi poput goveđeg i svinjskog pršuta dobivaju sušenjem bez dima, dok se polutrajni – poput dimljene šunke – konzerviraju uz pomoć dimljenja. Iako su obje metode usmjerene na produljenje trajnosti i razvoj okusa, upravo industrijska proizvodnja, često oslonjena na dodatne kemijske procese, izaziva više zabrinutosti.

Ugledna liječnica otkriva četiri namirnice koje nikad ne jede vani: "Mogu izazvati trovanje, pa čak i smrt"

Stručnjaci se slažu – nije problem u pršutu, nego u prekomjernoj konzumaciji i zanemarivanju raznovrsne prehrane. Kvaliteta sirovine i način pripreme igraju jednako važnu ulogu kao i količina. Drugim riječima, suhomesnato povremeno, uz puno povrća i cjelovitih namirnica – to nitko ne osporava. No svakodnevna konzumacija je druga priča.