Kako smo uopće došli do tradicije nošenja vjenčanih prstena? Kratak odgovor je: zbog Egipćana. Naime, Egipćani su prvi krenuli koristiti prstene kako bi drugima dali do znanja da su u braku.

Prema egipatskom vjerovanju prsten se nosi na prstenjaku jer je na tom prstu izravno povezan s vena amoris, odnosno žilom ljubavi. Sudeći prema hijeroglifima Egipćani su prstene nosili prije 3000 godina te su vjerovali kao prsten predstavlja vezu između muškarca i žene kao i prsta i srca. Ni dan danas znanost nije dokazala postojanje vene ljubavi, ali i dalje je uobičajeno nošenje vjenčanog prstena na prstenjaku. 

Antička Grčka, a potom i Rimsko carstvo preuzeli su ovu tradiciju koja se zadržala i do našeg vremena. Također, u drevnom se Egiptu vjerovalo kako je ljubav prema partnerici veća ako je ona nosila prsten izrađen od skupih materijala. Do 20. stoljeća skoro su isključivo samo žene nosile vjenčano prstenje. Ipak, zbog velike pogibije muškaraca tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata i općenito odlaska u rat, sve je više muškaraca počelo nositi prsten kako bi na taj način održali svoju ljubav i brak tijekom ratovanja.

U različitim dijelovima svijeta zbog raznih povijesnih i religijskih razloga vjenčani se prsten u nekim državama nosi na lijevoj ruci, a u nekim državama na desnoj ruci. Nošenje vjenčanih prstena na prstenjaku uobičajeno je u kršćanstvu, dok će Židovi svojoj mladoj prsten staviti na kažiprst, a neki ortodoksni Židovi odbijaju koristiti prstenje uopće. 

Iako muslimani diljem svijeta nose vjenčano prstenje to zapravo ne spada u njihove tradicije braka jer to nije neophodno kako bi iskazali svoju ljubav ili stupili u brak. Ako se ipak odluče nositi prstenje muškarac smije nositi isključivo srebrni prsten dok je mladenki dozvoljeno nositi i zlatni.