Zamislite svijet udaljen tisuću godina u budućnosti. Hoćemo li i dalje nalikovati današnjim ljudima, ili će nas tehnološki napredak transformirati do neprepoznatljivosti? Prema predviđanjima umjetne inteligencije, budućnost ljudske rase mogla bi biti sve samo ne romantična verzija tehnološke utopije. Vizije koje su proizašle iz AI simulacija ne samo da su dramatično različite od današnje realnosti, već u nekim slučajevima i zastrašujuće.

Ove futurističke interpretacije ne prikazuju ljude u odijelima iz znanstvenofantastičnih filmova, već bića čija su lica prekrivena žicama i elektroničkim komponentama – kao da je tehnologija prerasla funkciju alata i postala dio samog tijela. Umjetna inteligencija, čini se, smatra kako integracija stroja i čovjeka više neće biti izbor, već logičan ishod evolucije.

Čovjek budućnosti – žrtva tehnologije?

Jedan od prikaza koji je podijeljen u sklopu ove digitalne simulacije prikazuje osobu koja je, prema svemu sudeći, žrtvovala vlastitu kožu kako bi napravila mjesta za tehnološke implantate. Izraz lica nije nimalo sretan – što možda otkriva više od same slike. Možda ni u dalekoj budućnosti simbioza čovjeka i stroja neće biti bezbolna, ni emocionalno ni fizički.

Druga slika donosi nešto "blaži" prikaz – lice ispresijecano žicama, ali bez očitih oštećenja kože. Ipak, prizor ostaje jednako bizaran. Kako navodi UNILAD, ovakva predviđanja umjetne inteligencije nameću pitanje: hoće li se ljepota u budućnosti mjeriti količinom ugrađene tehnologije, dok će prirodan izgled postati samo jedna od mogućih – ali sve rjeđih – opcija?

Distopijska inspiracija ili upozorenje?

Zanimljivo je da se u nizu prikazanih vizija pojavljuju i lica koja podsjećaju na bića iz distopijske znanstvene fantastike. Neka su gotovo klasična, dok druga neodoljivo podsjećaju na Morloce, poznate podzemne mutante iz romana "Vremenski stroj" H.G. Wellsa. Očito je da je umjetna inteligencija u oblikovanju ove budućnosti posegnula za motivima iz filmova i literature – što znači da naše vlastite ideje o tehnološkoj budućnosti možda podsvjesno utječu na to kako AI percipira evoluciju.

U tom smislu, ove slike nisu nužno predviđanja u doslovnom smislu riječi, već refleksija naših kolektivnih strahova i fascinacija – kombinacija znanstvenih trendova i fikcije koju konzumiramo već desetljećima.

Kuda nas vodi budućnost – i hoćemo li imati izbora?

Teško je predvidjeti koliko su ovakvi prikazi točni. No jedno je sigurno – pitanje odnosa čovjeka i tehnologije postaje sve aktualnije. Već danas svjedočimo ekspanziji nosive tehnologije, mikročipova, neurointerfejsa i pametnih uređaja koji se integriraju u naše živote, a sve češće i u tijela.

I dok se znanstvenici fokusiraju na stvarne izazove budućnosti – klimatske promjene, biološku održivost i etičke granice umjetne inteligencije – ovakvi prikazi služe kao podsjetnik na još jednu dimenziju tehnološkog napretka: transformaciju samog čovjeka.

Možda su ove vizije samo digitalne maštarije umjetne inteligencije, ali teško je ne zapitati se – koliko smo daleko od svijeta u kojem će integracija tehnologije u tijelo biti norma, a ne iznimka? I hoće li tada čovjek još uvijek biti čovjek?

Zaključno, ako su vizije umjetne inteligencije odraz našeg nesvjesnog kolektivnog uma, onda je ova simulacija možda više upozorenje nego predviđanje. Jer koliko god daleko otišli tehnološki – možda bismo trebali povremeno zastati i zapitati se: jesmo li mi još uvijek u središtu vlastite evolucije, ili smo već počeli gubiti kontrolu?