Nova karta temeljne geologije ispod Zemljine južne hemisfere otkriva nešto o čemu dosad nismo mnogo znali: drevno oceansko dno koje se možda omotava oko jezgre. Ovaj tanak, ali gusti sloj postoji oko 2900 kilometara ispod površine, prema studiji objavljenoj u travnju. Ta dubina je mjesto gdje se rastaljena, metalna vanjska jezgra susreće sa stjenovitim plaštem iznad nje. Ovo je granica jezgre i plašta.

"Seizmička istraživanja, poput naših, daju najvišu rezoluciju slike unutarnje strukture našeg planeta, a mi otkrivamo da je ta struktura puno kompliciranija nego što se mislilo", rekla je geologinja Samantha Hansen sa Sveučilišta Alabama za Science Alert. Razumijevanje točno onoga što je ispod naših nogu ključno je za proučavanje svega, od vulkanskih erupcija do varijacija u Zemljinom magnetskom polju, koje nas štiti od sunčevog zračenja u svemiru.

Hansen i njezini kolege koristili su 15 nadzornih stanica zakopanih u ledu Antarktike za mapiranje seizmičkih valova uzrokovanih potresima tijekom tri godine. Način na koji se ti valovi kreću i odbijaju otkriva sastav materijala unutar Zemlje. Budući da se zvučni valovi kreću sporije u tim područjima, zovu se zone ultraniske brzine (ULVZ).

Što se nalazi unutra?

"Analizom tisuća seizmičkih snimaka s Antarktike, naša metoda snimanja slike visoke razlučivosti pronašla je tanke anomalne zone materijala u CMB-u svugdje gdje smo istraživali", rekao je geofizičar Edward Garnero sa Sveučilišta Arizona State. "Debljina materijala varira od nekoliko kilometara do desetaka kilometara. To sugerira da vidimo planine u jezgri, na nekim mjestima do pet puta više od Mt. Everesta." Prema istraživačima, ovi ULVZ-ovi su najvjerojatnije oceanska kora zakopana milijunima godina. Iako potopljena kora nije blizu poznatih subdukcijskih zona na površini – zona u kojima pomicanje tektonskih ploča gura stijene u unutrašnjost Zemlje – simulacije objavljene u studiji pokazuju kako su konvekcijske struje mogle pomaknuti drevno oceansko strukturu na njezino trenutno počivalište .

Teško je stvarati pretpostavke o vrstama stijena i kretanju na temelju kretanja seizmičkih valova, a istraživači ne isključuju druge opcije. Međutim, hipoteza o oceanskom dnu trenutno se čini najvjerojatnijim objašnjenjem za te ULVZ-ove. Također postoji sugestija da bi ova drevna oceanska kora mogla biti omotana oko cijele jezgre, iako je teško znati sa sigurnošću kako je tako tanka. Buduća seizmička istraživanja trebala bi dodatno dodati cjelokupnu sliku. Jedan od načina na koji ovo otkriće može pomoći geolozima je u otkrivanju kako toplina iz toplije i gušće jezgre izlazi u plašt. Razlike u sastavu između ta dva sloja veće su nego između čvrste površinske stijene i zraka iznad nje u dijelu na kojem živimo. "Naše istraživanje pruža važne veze između plitke i duboke strukture Zemlje i ukupnih procesa koji pokreću naš planet", rekao je Hansen.