Iako se smatra simbolom privrženosti i ljubavi, poljubac nije univerzalan, što ukazuje da bi kultura, a ne instinkt, mogla biti ključan faktor u njegovu razvoju. No, istraživanja pokazuju da poljubac možda vuče korijene iz rituala koji su provodili naši davni preci, ali u sasvim drugačijem, možda manje romantičnom kontekstu.

Ljubljenje među ljudima nije univerzalna praksa, iako ga mnogi doživljavaju kao čin ljubavi ili prijateljstva. Povjesničari i antropolozi još uvijek raspravljaju o tome kad je poljubac postao dio ljudske kulture, no mnogi se slažu da je nastao iz društvenih rituala. Zanimljivo je da taj običaj nalazimo i kod drugih primata, primjerice bonoba i čimpanza, što otvara nove mogućnosti o njegovu podrijetlu.

Adrian Lameiri, primatolog i psiholog sa Sveučilišta Warwick, sugerira da bi ljubljenje moglo potjecati iz drevnog rituala uređivanja među našim precima, kada bi primati usnama prionuli na kožu drugih kako bi uklonili ostatke mrtve kože ili parazite. Tijekom vremena higijenska funkcija njegovanja postala je manje potrebna zbog gubitka krzna, ali je ritual prislanjanja usana na partnera ostao, što je moglo dovesti do razvoja poljupca, piše Science Alert.

U povijesti ljubljenja postoji još nekoliko teorija: neki vjeruju da je poljubac povezan s ranijim načinom hranjenja djece, kada su majke prethodno žvakale hranu i unosile je u dječja usta. Ipak, ovaj oblik komunikacije nije potpuno uvjerljiv jer žvakanje hrane ne uključuje napućivanje usana i usisavanje, što su bitne karakteristike poljupca. Druga teorija povezuje ljubljenje s njuškanjem druge osobe, kao oblikom socijalnog ispitivanja, ali upitno je zašto bi u tom slučaju i usta morala biti uključena.

Neobična povijest

Prema Lameiriju, ljubljenje je možda evoluiralo iz prakse njegovanja. Kod drugih primata, dotjerivanje ima ključnu ulogu u održavanju društvenih veza, gdje odstranjivanje parazita i mrtve kože stvara osjećaj ugode i smanjuje stres. Ova praksa ima važnu društvenu funkciju jer pomaže u uspostavljanju hijerarhije i povezivanju unutar grupe.

Danas ljudi provode znatno manje vremena njegujući jedni druge jer nemamo krzno, a osobnu higijenu održavamo sami. Ipak, ostaci tog rituala možda su ostali kroz izražavanje privrženosti poljupcem, što Lameiri naziva “posljednjim poljupcem njegovatelja”.

Iako se nikad neće sa sigurnošću znati kako je točno poljubac nastao, proučavanje drugih primata i njihovih rituala pruža dodatne uvide. Lameiri naglašava da evolucija ljubljenja zahtijeva sagledavanje šireg socijalnog i kognitivnog konteksta drevnih ljudi i njihovih predaka.

Robert se izgubio u gustoj i mračnoj šumi pa tamo proveo mjesec dana: Doživio je strašne stvari

Nakon ovog otkrića, možda će vam poljubac idući put izgledati malo drugačije, ali njegova simbolika i važnost u ljudskom društvu svakako ostaju neupitni.