Iskustva ljudi koji su proglašeni klinički mrtvima, a zatim se vratili u život nakon deset, dvadeset ili čak trideset minuta, često dijele nevjerojatne sličnosti. Mnogi svjedoče o osjećaju napuštanja tijela, prolasku kroz tunel svjetlosti, susretima s preminulim voljenima ili kućnim ljubimcima, pa čak i doživljaju bezuvjetne ljubavi i konačnog razumijevanja smisla života i smrti.

Iako zvuče nadnaravno, stručnjaci tvrde da postoje znanstvena objašnjenja za ove fenomene – i ona mogu puno reći o ljudskoj svijesti i funkcioniranju mozga u trenutku fizičke ugroze.

Što je zapravo iskustvo blisko smrti?

Prema dr. Kenu Drinkwateru, psihologu sa Sveučilišta Manchester Metropolitan, riječ je o „dubokom psihološkom doživljaju s mističnim elementima“. Takva iskustva najčešće se javljaju kod osoba na rubu smrti, ali i tijekom intenzivne fizičke ili emocionalne boli, srčanih udara, traumatskih ozljeda mozga, pa čak i tijekom meditacije ili nesvjestice uzrokovane naglim padom krvnog tlaka (sinkopa).

„Zapanjujuće su česta, s time da trećina ljudi koji su bili blizu smrti tvrdi da su ih iskusili“, rekao je Drinkwater za The Conversation.

Uobičajeni elementi: Svjetlost, tuneli i duhovne vizije

Osobe koje su preživjele kliničku smrt često opisuju osjećaj smirenosti, psihičko odvajanje od tijela (tzv. izvan-tjelesna iskustva), brzo kretanje kroz mračan tunel te ulazak u svijetlu svjetlost.

Zanimljivo, kultura i dob pojedinca utječu na sadržaj tih iskustava. Primjerice, mnogi Indijci tvrde da su susreli hinduističkog kralja smrti Yamraja, dok Amerikanci češće opisuju susrete s Isusom. Djeca pak govore o prijateljima i učiteljima 'u svjetlosti'.

„Većina prijavljenih iskustava bliske smrti je pozitivna, a mogu čak smanjiti strah od smrti, potaknuti afirmaciju života i povećati osobnu dobrobit“, dodaje Drinkwater. No, nisu sva iskustva bliska smrti ugodna – neka uključuju osjećaj gubitka kontrole, spoznaju ništavila, prizore pakla ili doživljaj osude od strane više sile.

Dvije vrste iskustava: Lijeva i desna strana mozga

Neuroznanstvenici Olaf Blanke i Sebastian Dieguez klasificirali su iskustva bliske smrti u dvije vrste:

Tip 1 povezan je s lijevom hemisferom mozga i uključuje izmijenjen osjećaj vremena i osjećaj letenja.

Tip 2 odnosi se na desnu hemisferu, gdje dominiraju vizije duhova, komunikacija s entitetima, glasovi i glazba.

„Interakcije različitih dijelova mozga proizvode te razlike“, pojašnjava Drinkwater. Osobito je važna temporalna (sljepoočna) regija mozga, koja obrađuje osjetilne informacije i sjećanja. Abnormalna aktivnost u tom području može izazvati neobične senzacije i percepcije.

Od poroda do halucinacija: Znanstvene teorije o fenomenu

Znanstvena objašnjenja uključuju depersonalizaciju, osjećaj odvojenosti od tijela. Astrofizičar i popularizator znanosti Carl Sagan sugerirao je čak da stres pri umiranju može pokrenuti sjećanje na rođenje, pri čemu 'tunel svjetlosti' simbolizira porođajni kanal.

Druga teorija kaže da endorfini, koje tijelo oslobađa tijekom stresa, mogu izazvati ugodna osjetila slična iskustvu bliske smrti. Isto vrijedi i za anestetike poput ketamina, koji mogu simulirati izvan-tjelesne senzacije.

Nedostatak kisika i 'umirući mozak': Najprihvaćenija teorija

Znanstvenici također navode cerebralnu anoksiju – nedostatak kisika u mozgu – kao jedan od ključnih uzroka. Istraživanja pokazuju da piloti koji izgube svijest pri velikom ubrzanju prijavljuju simptome slične iskustvima bliske smrti, uključujući tunelski vid. Manjak kisika može izazvati epileptičke napade u sljepoočnim režnjevima, što vodi do halucinacija sličnih onima koje opisuju preživjeli.

Ipak, najraširenije objašnjenje je tzv. hipoteza umirućeg mozga – ideja da su iskustva bliske smrti rezultat halucinacija koje se javljaju dok moždane stanice odumiru. Ova teorija može objasniti mnoge elemente, ali i dalje ne odgovara na pitanje kako ljudi doživljavaju izlazak iz tijela ili susrete s preminulima.

Još uvijek nema konačnog odgovora

Iako znanstvenici neprestano istražuju ovu enigmu, konačno objašnjenje iskustava bliskih smrti i dalje ne postoji. Bez obzira na to jesu li paranormalne prirode ili posljedica biokemijskih procesa, ta su iskustva iznimno značajna za mnoge ljude. Donose nadu, utjehu, ali i duboko razumijevanje ljudske želje da preživi i nakon smrti.