Dok mnogi parovi za organizaciju vjenčanja izdvajaju desetke tisuća eura, Chloe i Conor odlučili su krenuti potpuno drukčijim putem. Za svoj poseban dan potrošili su svega 1186 eura, a danas tvrde da na svojoj odluci ne bi ništa promijenili. Umjesto raskošne proslave i velikih troškova, odabrali su intimno vjenčanje s najbližim ljudima, uz pažljivo planiranje i niz praktičnih rješenja kojima su znatno smanjili izdatke.

Chloe (23), koja radi kao stomatološka sestra, priznala je da je još kao djevojčica zamišljala veliko i raskošno vjenčanje s brojnim uzvanicima. Međutim, kada je došlo vrijeme za udaju, shvatila je da su joj važniji proslava ljubavi i prisutnost najbližih nego trošenje velikog iznosa na jednodnevno slavlje. Priču o njihovu neobičnom pristupu vjenčanju objavio je britanski Mirror.

Vjenčanje je bilo manje nego što su zamišljali, ali upravo im je takvo odgovaralo

Chloe i njezin 26-godišnji suprug Conor dolaze iz Woodbridgea, mjesta u engleskoj grofoviji Suffolk. Odlučili su organizirati jednostavno vjenčanje u blizini svojeg doma, a ukupni troškovi koje su sami podmirili bili su višestruko manji od britanskog prosjeka.

Prema podacima navedenima u izvornom tekstu, prosječna cijena vjenčanja u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 24.740 eura. Za usporedbu, organizacija svadbe za približno stotinu gostiju u Srbiji najčešće stoji između 15.000 i 30.000 eura.

Njihov je cilj bio jednostavan: organizirati dan koji će pamtiti po emocijama, a ne po iznosu na računu. Conor je objasnio da su bili svjesni kako će njihova proslava biti znatno manja i kraća od one kakvu su nekoć zamišljali, ali da im je takav izbor u tom razdoblju života savršeno odgovarao.

„Iako je naše vjenčanje bilo mnogo manje i kraće nego što smo ikada zamišljali, u tom trenutku naših života bilo je savršeno”, rekao je Conor.

Dodao je kako im nije bilo važno organizirati veliko slavlje niti potrošiti veliku količinu novca na samo jedan dan.

„Naše je vjenčanje bilo intimno, opušteno i vrlo osobno. Nije to bilo veliko slavlje. Nismo željeli potrošiti gomilu novca na samo jedan dan”, objasnio je.

Postojao je još jedan važan razlog zbog kojeg nisu željeli dugo čekati s vjenčanjem. Chloe je tada bila u petom mjesecu trudnoće, pa su željeli što prije ostvariti svoju namjeru i jedno drugome obećati vjernost, okruženi ljudima koji su im najvažniji.

„Imali smo određen proračun i željeli smo se vjenčati prilično brzo, posebno zato što je Chloe bila u petom mjesecu trudnoće. Najvažnije nam je bilo obećati jedno drugome vjernost i imati uz sebe ljude koji su nam najbliži”, rekao je Conor.

Trudna mladenka pronašla je vjenčanicu kakvu je oduvijek željela

Za Chloe je pronalazak vjenčanice bio jedan od važnijih dijelova priprema. Budući da je bila u petom mjesecu trudnoće, morala je pronaći haljinu koja će joj biti udobna i dovoljno rastezljiva da pristaje njezinu trudničkom trbuhu.

Oduvijek su joj se sviđale haljine otvorenih leđa, pa je upravo takve modele počela tražiti na internetu. Ondje je pronašla vjenčanicu koja je odgovarala njezinim željama, ali i praktičnim potrebama.

„Budući da sam bila u petom mjesecu trudnoće, morala sam pronaći haljinu koja će biti udobna i dovoljno rastezljiva da odgovara mojem trudničkom trbuhu. Oduvijek sam voljela haljine otvorenih leđa, pa sam takve vjenčanice tražila na internetu i pronašla savršenu. Bila je izrađena od satena koji je lijepo padao, izgledao vrlo privlačno, a istodobno bio dovoljno rastezljiv da mi odgovara”, ispričala je Chloe.

Njezin je izbor pokazao da pronalazak odgovarajuće vjenčanice ne mora nužno značiti skupu kupnju, osobito kada se unaprijed zna što se traži i kada se odluke donose prema stvarnim potrebama.

Sve su organizirali u samo šest tjedana

Unatoč kratkom roku, pripreme za vjenčanje prošle su bez većih poteškoća. Chloe i Conoru trebalo je svega šest tjedana da organiziraju cijeli događaj, a kako bi ostali unutar planiranog proračuna, odlučili su što više posla obaviti sami.

Vjenčanicu, odijelo i prostor za proslavu pronašli su vrlo brzo. Hranu i dekoraciju organizirali su samostalno, a umjesto trošenja novca na brojne tradicionalne dodatke, odlučili su se usredotočiti na ono što im je doista bilo potrebno.

„Vrlo brzo pronašli smo vjenčanicu, odijelo i prostor za svadbu, dok smo hranu i dekoraciju organizirali sami. Umjesto da trošimo novac na brojne tradicionalne dodatke, proračun smo usmjerili na ono što nam je zaista bilo potrebno”, rekla je Chloe.

Posebno su pazili na dekoraciju. Umjesto da angažiraju osobu koja bi uredila prostor, sami su se pobrinuli za postavljanje i ukrašavanje. Takav je pristup zahtijevao nešto više vlastitog angažmana, ali im je omogućio da izbjegnu dodatne troškove.

Ipak, jedan se zadatak pokazao zahtjevnijim od ostalih. Chloe je otkrila da im je najviše glavobolje zadavao raspored sjedenja jer su željeli da se svi uzvanici osjećaju ugodno i sjede pokraj ljudi koje poznaju ili s kojima su došli na proslavu.

„Sami smo se pobrinuli i za dekoraciju, umjesto da plaćamo nekoga da sve postavi. Najveći izazov vjerojatno je bio raspored sjedenja. Trudili smo se da svi budu zadovoljni i da sjede pokraj ljudi koje poznaju i s kojima su došli”, objasnila je.

Na što su potrošili 1186 eura?

Ukupni troškovi koje su Chloe i Conor osobno platili iznosili su 1186 eura. U taj su iznos uračunali prijavu vjenčanja, građansku ceremoniju, rabljeno prstenje, dekoraciju, tortu i svoj dio troškova hrane.

Za prijavu vjenčanja izdvojili su 84 eura, dok ih je građanska ceremonija stajala 478 eura. Uspjeli su uštedjeti i na vjenčanim prstenima jer su odabrali rabljene primjerke, za koje su zajedno platili 383 eura.

Ni na svadbenoj torti nisu željeli nepotrebno trošiti. Kupili su je u supermarketu za 48 eura, a za stalak su izdvojili dodatnih 15 eura. Dekoraciju su naručili putem interneta, što ih je stajalo približno 84 eura.

Njihov osobni trošak za hranu iznosio je oko 94 eura. Pritom je važno naglasiti da taj iznos nije obuhvaćao ukupnu cijenu hrane za sve uzvanike, nego samo dio koji su platili mladenci.

Značajnu pomoć dobili su i od obitelji. Chloe je vjenčanicu dobila na poklon od svoje majke, dok je Conorovo odijelo platio njegov otac. Zahvaljujući toj pomoći, mladenci nisu morali sami podmiriti ni te dvije veće stavke koje često znatno povećavaju ukupni trošak vjenčanja.

Gosti su sami platili svoje obroke, a mladenci su izbjegli i trošak najma dvorane

Jedna od najvažnijih odluka koja im je omogućila da zadrže troškove na niskoj razini odnosila se na organizaciju svadbene večere. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je i hrana za sve goste bila iznimno jeftina, no stvarnost je bila drukčija.

Chloe i Conor odabrali su restoran u Ipswichu, u kojem su uzvanici sami plaćali svoje obroke. Ukupna cijena hrane iznosila je približno 1190 eura, ali mladenci su unaprijed otvoreno razgovarali s gostima o načinu organizacije i troškovima. Uzvanici su pristali sami platiti ono što su naručili.

„Za svadbeno slavlje odabrali smo restoran u Ipswichu. Hrana je ukupno stajala oko 1190 eura, ali budući da je sve dogovoreno u posljednjem trenutku, a mi smo unaprijed otvoreno razgovarali s gostima, svi su rado sami platili svoj obrok. To je značilo da je naš osobni udio u troškovima hrane iznosio oko 94 eura”, ispričala je Chloe.

Takav dogovor omogućio im je da izbjegnu plaćanje cjelokupne večere za sve goste, što je kod većih svadbenih proslava često jedan od najvećih izdataka.

Osim toga, restoran im je ponudio još jednu pogodnost. Budući da je ondje bila osigurana i hrana, mogli su koristiti prostor na katu bez dodatne naknade za najam. Time su izbjegli još jedan trošak koji se često pojavljuje pri organizaciji vjenčanja, a to je iznajmljivanje posebne sale za proslavu.

Njihova priča pokazuje da veliko slavlje nije jedini način za vjenčanje

Chloe i Conor nisu pokušavali organizirati raskošnu svadbu uz što manje novca, nego su od početka prilagodili cijeli događaj vlastitim mogućnostima i prioritetima. Umjesto velikog broja tradicionalnih dodataka, skupih usluga i zasebnog prostora za proslavu, odabrali su jednostavnije rješenje koje im je omogućilo da obilježe važan trenutak u životu bez velikog financijskog opterećenja.

Pritom su se oslonili na vlastiti trud, pomoć obitelji, rabljene vjenčane prstene, povoljnu kupnju torte i dogovor s gostima oko plaćanja obroka. Čitavu su organizaciju uspjeli završiti u samo šest tjedana, a njihovi osobni troškovi iznosili su 1186 eura.

Njihov primjer ne znači da će svaki par moći organizirati vjenčanje po istoj cijeni. Troškovi ovise o lokaciji, broju uzvanika, dogovoru s restoranom, dostupnosti obiteljske pomoći i brojnim drugim čimbenicima. Ipak, njihova priča pokazuje koliko se budžet može promijeniti kada mladenci unaprijed odrede prioritete i otvoreno razgovaraju o mogućnostima.

Za Chloe i Conora najvažnije nije bilo koliko će njihovo vjenčanje stajati, nego da jedno drugome obećaju vjernost i taj trenutak podijele s najbližima. Upravo zato, kako su poručili, danas ne bi ništa promijenili.