Osim što su bile odgođene za godinu dana i da su svi u maskama i testirani, Olimpijske igre u Tokyju prolaze iznenađujuće normalno i po planu. Postoje neke komplikacije zbog velikih vrućina, no s obzirom na pandemiju i njene utjecaje, ove se Olimpijske igre za sad mogu smatrati uspješnima.

No za Olimpijske igre u St. Louisu, SAD 1904. godine se ne može reći baš isto - jedna od najzapanjujućih priča te godine, a i u povijesti Olimpijskih igara bio je maraton koji je u najmanju ruku bio kaotičan.

Nisu samo trkači odgovorni - koordinator Igara odlučio je da su kroz cijeli maraton dovoljna samo 2 stajališta s vodom. Te punktove za osvježenje trkača postavio je na 10 kilometara i na 20 kilometara staze, što znači da su cijelu zadnju polovicu maratona trkači bili bez vode. Da bi situacija bila još gora, bila su 32 stupnja Celzijusa i većina se utrke trčala po prašnjavoj zemlji.

Kao logična posljedica ove nepromišljene odluke, 14 od 32 natjecatelja su ispali iz utrke zbog dehidracije.

No bilo je i onih koji su završili utrku - prvi je kroz cilj prošao Fred Lorz. Međutim, Fred je imao malu pomoć; ispao je iz utrke na cca. 15 kilometara, sjeo se u auto kako bi došao do cilja i pogledao kraj utrke, no auto se pokvario i zaustavio na cca 30 kilometara. Pošto ga očito nitko nije vidio, Fred je odlučio izaći iz auta, pretrčati ostatak staze i stići prvi. Već su ga proglasili pobjednikom prije nego što je netko oglasio da možda Fred ne bi trebao pobijediti pošto je većinu staze prešao u autu.

Još jedan natjecatelj koji je završio utrku bio je poštar iz SAD-a koji je izgubio novac za trkače odijelo zbog kocke, zbog čega je trčao u izrezanoj civilnoj odjeći. Pošto nije imao novaca, nije ni jeo dosta dugo prije maratona, što ga je potaklo da usred utrke stane i ubere jabuku iz nečijeg vrta. Nažalost su jabuke bile pokvarene i uzrokovale mu grčeve u želucu. Natjecatelj je napravio jedino logično - prilegao i zadrijemao usred utrke. Nakon svog spavanca, poštar je završio četvrti u utrci.

Dvojica favorita, William Garcia i Sam Mellor,  morali su odustati od utrke zbog unutarnjih ozljeda uzrokovanih prašinom od zemlje koje su podigli auti koji su označavali put utrke prije trkača.

Len Taunyane je bio jedan od prvih Afro-amerikanaca ikada na modernim Olimpijskim igrama i u ovoj utrci je završio deveti. Lan je vjerojatno mogao završiti na boljoj poziciji, no utrku su mu otežali divlji psi koji su ga ganjali otprilike kilometar i pol za vrijeme utrke.

Ovaj nered od utrke je na kraju pobijedio Thomas Hicks koji se nešto manje od 15 kilometara prije cilja onesvijestio od dehidracije. Za pobjedu se može 'zahvaliti' svom timu podrške koji su mu, nadamo se uz vodu, dali malo otrova za štakore pomješanog s brendijem. Ova kombinacija služi kao stimulans za mišiće, no i uzrokuje halucinacije. Njegov ga je tim 'šopao' ovim stimulansom do kraja utrke, a u cilj su ga skoro pa unijeli pošto je jedva stajao na nogama i snažno halucinirao. Nakon što su diskvalificirali Freda Lorza, Thomas Hicks je tehnični odnio pobjedu. Hicks nije bio oduševljen načinom na koji je pobijedio, što ima smisla pošto je izgubio četiri kile kroz utrku.

Iako zvuči kao priča Monty Pythona, ovo su sve stvarni događaji. No mi mislimo da je samo pitanje vremena kad će netko napraviti film od ove nevjerojatne utrke.